Puno je igračkih legendi kroz povijest bilo u nogometnoj perjanici Osječko-baranjske županije i Slavonije u cjelini. Jedan od najprepoznatljivijih među njima svakako je neuništivi vratar Pavo Majer. Oduvijek je bio ljubimac navijača i pravi oslonac suigračima na terenu, a cijelo je desetljeće proveo na vratima bijelo-plavih. Došao je 1968. godine iz nižerazrednog Ratara (Piškorevci) kao vrlo perspektivan čuvar mreže koji je u Osijeku naslijedio također vrlo popularnog Slavka Špehara. Na Majerov je nogometni put značajno utjecao pokojni Andrija Vekić uz kojega je stasavao i proveo veći dio svoje vrlo zapažene golmanske karijere. Neustrašiv između vratnica, s golemim samopouzdanjem i sigurnošću, brzo je osvojio simpatije navijačkog puka, koji su mu posvetili i poznati stih iz tog vremena „Beara je bio frajer, al' bolji je Pavo Majer“ što dovoljno govori koliko su ga ljudi s tribina uvažavali.

Borio se godinama Pavo sa svojim suigračima na vrućim drugoligaškim travnjacima nekadašnje države da bi 1977. Osijek konačno dosegnuo prvoligašku pozornicu pod vodstvom trenerskog dvojca Vekić – Kasač, uz mnoštvo istaknutih pojedinaca na terenu koji su već godinama igrali zajedno. Na nekadašnjem su Korzu i gdje god su se pojavili, među svojim sugrađanima Majer i društvo bili istinski sportski miljenici i znalo ih je, kako bi se tada reklo, i staro i mlado. Više je puta naš Pavo isticao kako je tadašnju momčad krasilo jedno posebno zajedništvo, ne samo u igri, nego i čestim druženjima. Nažalost, pouzdana je osječka jedinica morala nešto ranije okončati karijeru zbog problema s leđima, pa su u prvoligaške bitke krenuli njegovi nasljednici u Gradskom vrtu.

Nakon što je, popularno rečeno, kopačke objesio o klin, posvetio se prvo treniranju vratara, a potom je samostalno vodio više klubova s područja Slavonije i Baranje, a upečatljive je rezultate ostvario sa Ženskim nogometnim klubom Osijek. Iako je imao zdravstvenih problema, nerijetko ga viđamo na utakmicama njemu najdražeg kluba, a kakav stav navijači imaju o njemu i njegovoj odanosti bijelo-plavima, najbolje svjedoči mjesto koje je dobio na muralu s početka Wilsonove ulice. I zato je dovoljno reći – Pavo Majer... da svi budu složni u zaključku. Legenda koja će to zauvijek ostati.