Među najvećim klupskim legendama NK Osijeka posebno mjesto zauzima Andrija Vekić, rođen 1925. godine. Gospodin u pravom smislu te riječi, čovjek kojega su svi uvažavali, nedvojbeno vrhunski igrač kojega se pamti. Bio je prva perjanica nekadašnjeg Proletera i njegov najbolji strijelac koji je svojim golovima oduševljavao publiku. Inače, prvi klub u kojemu je zaigrao onaj pravi, seniorski nogomet bio je osječki Hajduk, tada najbolji klub u gradu na dravi. Kako je taj kolektiv učestalo mijenjao ime, sjajni je napadač potom igrao za Udarnik, Bratstvo i Slavoniju koji su bili preteča Proletera za koji je nastupao punih 12 godina. Nažalost, karijera mu je prisilno okončana nakon teškog loma noge 1956. u Beogradu, pa je ostao na 27 postignutih pogodaka u ondašnjoj Prvoj saveznoj ligi. Ta bi brojka neupitno bila i puno veća da je mogao odigrati barem još poneku sezonu. Iako je u tome bio uskraćen, iz tog razdoblja ga pamte kao prvog osječkog „topnika“, kojega po tom pitanju nitko nije nadmašio u tim pedesetim godinama prošloga stoljeća...

Nakon igračkog umirovljenja, posvetio se trenerskom pozivu. Brzo je postao i šef stručnog stožera nekadašnje Slavonije za čijim je kormilom bio dva puta, a ostaje zapisano da je 1971. s klupe vodio i tada osnovani NK Osijek. U stožeru je bio i u sezoni 1976/77 kada su Osječani, nakon više od dva desetljeća, ponovno uspjeli izboriti status prvoligaša u nekadašnjoj državi na ovim prostorima. Prethodno je kraće vrijeme proveo u Libiji gdje je vodio Itihad iz Tripolija. U trenerskom je poslu ostao 26 godina, u mirovinu je otišao 1989., ali je sve do smrti ostao vezan uz svoj Nogometni klub Osijek. Posebno se poglavlje njegova rada odnosi na osnivanje Škole nogometa 1982. godine, koja je postala poznata i nadaleko prepoznatljiva, budući da su u njoj stasali brojni vrhunski nogometaši, koji su postali reprezentativci, a zaigrali su i u najboljim europskim klubovima. „Čika Andriju“ su svi znali i po njegovim ljudskim vrijednostima i vrlinama jer ga je, uz znanje i stručnost, krasila prvenstveno pravičnost, uz pedagoški pristup svakom mladom igraču i čovjeku.

Za svoj doprinos uspjesima i razvoju osječkog nogometa, primio je za života i najprestižnije nagrade koje hrvatska država dodjeljuje u toj djelatnosti. Prvo je, 2003. godine zasluženo u svoje obiteljske vitrine pospremio „Trofej Hrvatskog olimpijskog odbora – Matija Ljubek“, a četiri godine kasnije i Državnu nagradu za sport „Franjo Bučar“. Gospodin Andrija Vekić, istinska legenda bijelo-plavih, preminuo je u svibnju 2009. i sahranjen na Centralnom groblju