Jamak dodaje na stranu za Barišića, on ubacuje u kazneni prostor, tamo je Perošević koji sjajno pogađa i to je 1:0! Tako je izgledala akcija nakon koje je postignut prvi pogodak protiv Splita, pogodak koji je rezultirao nestajanjem grča i mentalne blokade, koja je bijelo-plave držala kroz prvih 20-ak minuta susreta, no i ranije kroz sezonu. Upravo je Borna Barišić bio asistent kod tog pogotka, a nama je pokušao objasniti taj grč, odnosno ono što se događalo prije i nakon tog pogotka:

„Ne znam kako bih prokomentirao to stanje, ali vjerojatno je zbog toga što smo bili svjesni važnosti utakmice. Svi bodovi su nam ključni, no ovo je bilo posebno, jer smo bili posljednji. Niti Split nije igrao dobro, no nismo se snašli u početku. Sigurno da nas je taj gol opustio i pokrenuo, no mislim kako je možda i važniji trenutak bila obrana Mikulića, na udarac Ibriksa.“

Zanimljivo je bilo čuti kako je novi trener Ivo Šušak djelovao na momčad, odnosno što je novo unio u svlačionicu. Borna je odmah potvrdio kako ih je, prije svega, psihički kvalitetno pripremio za utakmicu. Glavni cilj mu je bio povratak samopouzdanja i misli kako je u tome uspio:

„Trener je unio neke promjene, ali ono što je bitno, on je jedna ličnost u ligi i van nje, svi ga gledamo s velikim respektom. Njegov sam govor se bazira na tome da je on naš vođa, kao što i je. Njegov povišen ton i neki izrazi su nas sigurno motivirali. A isto tako i teorija da trebamo paziti na suigrače, da im ne prigovaramo, nego da ih uvijek podržimo i pomognemo, sigurno nam je pomogla da uđemo u susret što koncentriraniji. Cijela se je taktika zapravo zasnivala na toj koncentraciji i agresiji.“

Preko BSK do prve lige

Iako je dijete kluba, njegov nogometni put ipak nije standardan. Nakon što je završio juniorski staž, jedno je vrijeme proveo u momčadi BSK iz Bijelog Brda, odnosno u trećoj hrvatskoj nogometnoj ligi, da bi tek onda uslijedio povratak u matični klub i debi za seniorski tim. Početak nije bio lak, potrebno je bilo vrijeme prilagodbe, no Borna misli kako je to ipak prošlo podosta bezbolno:

„Mogu reći da sam dijete Osijeka, gdje sam prošao sve kategorije. Onda mi se dogodila ozljeda prednjih križnih ligamenata, vratio sam se za šest mjeseci, no nisam je dobro zaliječio pa je uslijedila još jedna operacija te sam sveukupno bio skoro dvije godine bez nogometa. Morao sam naći neki klub da bih se prilagodio seniorskom nogometu i to je bio BSK, kojem se zahvaljujem na svemu što su mi priuštili. Nakon toga sam se vratio u Osijek, a početak je bio težak kao i svakome, no mislim da sam se relativno brzo adaptirao na prvu ligu.“

Prije svega, istaknuo se sjajnim ubačajima te izvođenjem prekida, no vrijedi spomenuti i sjajnu tjelesnu pripremljenost. Naravno, uvijek postoje i nedostatci, kojih je Borna svjestan, a isto tako je svjestan kako nikad ne smije prestati s radom te da mora napredovati u svim segmentima:

„Kao i svaki igrač, sigurno da imam nekih nedostataka. Što se tiče mog centaršuta, od malena sam ga vježbao, no mislim da sam ga nekako imao i urođeno. Ja sam još ipak donekle i mlad igrač, ispred mene je puno treninga i mjesta za napredak, da popravim ono što je loše, no naravno i ono što je dobro, jer ništa tu još nije na razini na kojoj bi moglo i trebalo biti. Pa tako i taj centaršut, želim da to sve bude još bolje.“

Poziciju na kojoj nastupa se može nazvati modernim bočnim braničem koji, osim defenzivnih, ima i veliki broj ofenzivnih zadaća, kao što su ubacivanje iz drugog plana i sudjelovanje u završnicama akcija. Također, mora biti i tehnički potkovan te izuzetno spreman. 

„Ja sam za vrijeme moje ozljede počeo detaljnije proučavati moderne igrače, posebno na mojoj poziciji. Znam što se očekuje, današnji igrači su puno kompletniji i motorički sposobniji nego prije. Puno je tu trke i ponavljanja, puno rada, a treba biti i tehnički jak. Iz tog razloga sam svoj individualni rad bazirao upravo na fizičkoj spremi, i mislim da sam tu superioran svima. Barem što se tiče trke, moći i ponavljanja naprijed-nazad. Mislim kako danas nije moguće uspjeti bez toga, posebno na poziciji koju ja igram", zanimljivo je razmišljanje, koje pokazuje o kakvom je profesionalcu zapravo riječ.

"Dinamo nisu nikakvi vanzemaljci"

Slijedi domaći susret protiv Dinama. Zagrebačka momčad je još uvijek neporažena u ovoj sezoni, no prošle godine je savladana u Gradskom vrtu. Upravo je Borna bio asistent kod pobjedničkog pogotka na tom susretu. Najavio ga je, a istovremeno se složio s izjavom koju je ranije izrekao njegov suigrač Daniela Peeva, kako se NK Osijek ne smije nikoga bojati:

„Dinamo je, mogu tako reći, institucija hrvatskog nogometa, ali ne treba to kroz to gledati. Nisu vanzemaljci, a dobili smo ih prošle godine. Vjerujem da će nas trener dobro pripremiti fizički i psihički, ali i mi moramo posložiti glave. Sigurno ćemo uči u utakmicu s jednakim entuzijazmom kao i u susret protiv Splita. Nemaju još poraz ove sezone, vrijeme im je.“

Ipak, Bornin početak nije bio lak. Često je morao slušati razne izjave kako igra preko nekih vrsta veza, nakon grešaka su dolazile neugodne riječi s tribina, no s vremenom je dokazao kako je tu ipak zbog svoje kvalitete. Sigurno je i njemu to puno značilo te također skinulo veliki teret s leđa. Borna inače ne voli puno pričati o tim stvarima, no nešto je ipak rekao:

„To me prati kroz cijeli život, ne samo u vezi nogometa nego i inače. Ja sam imao ispred sebe lakših puteva. Mogao sam provoditi po pet mjeseci na moru i lagano studirati, no ja to nisam htio jer nisam takva osoba. Zato sam se i prihvatio nogometa, da dokažem sam sebi da mogu nešto postići bez ičije pomoći. Može ti tata biti predsjednik kluba ili predsjednik FIFA-e, no kad ti izađeš na teren, niti je on taj koji centrira, igra ili daje golove, niti ikako utjeće na to. U nogometu se možeš provući jednu ili dvije utakmice, no više od toga ne. Tu je prilika u kojoj se moraš dokazati, ne samo drugima nego i sebi i to je neki cilj koji sam postavio ispred sebe. Zapravo me sve to samo još više motivira.“

Samo neka zadrži tu motivaciju što duže i svi ćemo biti sretni i zadovoljni.