Govoriti o najboljim nogometašima Osijeka svih vremena, a ne spomenuti Ivana Lukačevića, zaista je nemoguće, niti bi itko na to i pomislio među onim, istinskim ljubiteljima najvažnije sporedne stvari na svijetu u gradu na Dravi. Ono što je nezaboravni „Luks“ značio Osječanima u sedamdesetim godinama prošloga stoljeća i onim ranim osamdesetim, ostaje zabilježeno za sva vremena.

Legendarna osječka „devetka“ i danas je najbolji strijelac u klupskoj povijesti i teško će ga netko prestići na vječnoj listi golgetera s njegovih 126 postignutih golova. Bio je, kako to volimo reći, rođeni centarfor, fizički iznimno snažan, izrazito jakog i preciznog udarca, a u igri glavom – nije mu bilo ravnoga na prostorima nekadašnje države!

Centaršuteve u suparnički šesnaesterac čelom je tako silovito pretvarao u golove, da su vratari strijepili čim bi se lopta našla u kaznenom prostoru. Najčešće su mu asistirali također vrhunski suigrači Stjepan Čordaš i Ivica Grnja, a sva trojica su bili posebni ljubimci osječke publike.

Obožavan među navijačima

Navijači su uvijek najviše voljeli rasne strijelce, one koji su jednim potezom mogli riješiti bilo koju utakmicu, a Lukačević je bio taj. Bespoštedni borac sa protivničkim braničima, koji je stavljao doslovno glavu na kopačku, zabijao je na sve moguće načine. Udarcima i sa 40-ak metara, glavom također iz svih pozicija, a ostaje u sjećanju i njegovo majstorstvo u izvođenju popularnih „škarica“ iz kojih je postizao prekrasne pogotke, o kojima se dugo pričalo među nogometnim fanovima.

Osim igračkih, Luks je imao i one ljudske vrline, ostao je uvijek skroman i nenametljiv, a opet... boem koji nikada nije skrivao da voli uživati u životu. Navijačima je bio i ostao ikona sa zelenog terena.

Skupa s Eusebiom, protiv Pelea

Sličan status imao je i u dalekoj Kanadi gdje je odlazio u ljetnim stankama između dvije sezone i nastupao za Metros Croatiju iz Toronta. Suigrač mu je tada bio i fantastični Portugalac Eusebio uz kojega se i tamo nazabijao golova, a među protivnicima je imao i čudesnog Brazilca Pelea, jednog od najboljih majstora lopte svih vremena.

Ivan Lukačević iznimno je uspješnu karijeru okončao krajem 1981. godine, nakon čega je bio uključen u stručni stožer Bijelo-plavih, aktivirao se i u Školi nogometa, a nije mu bilo teško raditi i na održavanju travnjaka. Nažalost, prerano je preminuo, u srpnju 2003. i sahranjen na Centralnom groblju.