Uoči gostovanja Dinama u Gradskom vrtu, odlučili smo se prisjetiti prve domaće pobjede nad tim protivnikom u hrvatskoj nogometnoj ligi. Dogodilo se to 2003. godine, a sam susret se odigrao u nekim izuzetno zanimljivim okolnostima.
Od početka nogometnog natjecanja unutar Republike Hrvatske, sve do 2003. godine, nogometaši Osijeka nisu uspjeli doći do domaće pobjede nad zagrebačkim Dinamo, odnosno HAŠK Građanskim i Croatiom, kakva su imena u međuvremenu nosili nogometaši iz Maksimira. Sve do toga 23. studenog, kad su plavi napokon pokleknuli u Gradskom vrtu.
23. studeni zapravo nije bio datum kad se taj susret trebao odigrati, nego se to trebalo dogoditi dan ranije, u subotnjim večernjim satima, no do toga nije došlo. Gledatelji su se već okupili na stadionu, orila je pjesma s tribina, iako je pogled prema terenu dao naslutiti da bi moglo doći do odgode. Naime, vidljivost je, zbog ogromne magle koja se spustila na Osijek, bila izuzetno slaba. I to se i dogodilo nakon što je sudac Miroslav Vitković izašao na teren, s kapetanima momčadi. Gledatelji su poslani kućama, ali ubrzo je stigla radosna vijest, da će se utakmica odigrati već idući dan, u "engleskom" terminu, od 13 sati.
Pozadina ovog cijelog susreta bila je zanimljiva. Iako je Osijek, tad vođen Brankom Karačićem, imao 17 bodova iz 14 prvenstvenih susreta (pet pobjeda, dvije neodlučene i sedam poraza), na domaćem terenu su iskazivali nevjerojatnu efikasnost, postigavši 17 pogodaka u sedam susreta. Ta bi statistika bila još impresivnija da se nisu dogodili neugodni porazi 1:2 od Zadra (nevjerojatna partija Tvrtka Kale) i 0:1 od Slaven Belupa. Dinamo je, s druge strane, u susret ušao kao vodeća momčad prvenstva, bez poraza, a na kontu su imali 34 boda uz strašnu gol razliku 34:9. Također, još uvijek su bili unutar natjecanja UEFA kupa, gdje ih je čekao uzvratni susret protiv ukrajinskog Dnipra. S klupe ih je vodio Nikola Jurčević.
Uistinu je neobično bilo doći na susret u vrijeme nedjeljnog ručka i već na prvi mah se vidjelo da je gledatelja na stadionu bilo podosta manje nego večer ranije. Na kraju, skupilo se oko 4000 navijača, koji su popratili susret. Branko Karačić je izveo sastav sa Skenderom na golu, libera je igrao Zsolt Radics, stoperi su bili ljubimac tribina Vasko Božinovski i Tomislav Mikulić, na bokovima Marijan Buljat i Danijel Pranjić, u sredini veznog reda Josip Milardović, Josip Balatinac i Krešimir Brkić, a u vrhu napada Robert Špehar i Goran Ljubojević, te sezone izuzetno efikasan tandem. Dinamo je nastupio u sastavu Turina - Drpić, Sedloski, Cesar - Mikić, Agić, Mujčin, Kranjčar, Mitu - Zahora, Bartolović.
Od samog početka susreta vidjelo se da će tu biti nervoze. Igrači obje momčadi su držali visok nivo agresije, a Dinamo je u uvodu susreta bio ozbiljniji. No, onda su u razmaku od samo dvije minute nogometaši Osijeka uzrokovali delirij na tribinama. U 24. minuti Danijel Pranjić izvodi udarac iz kuta, a loptu u mrežu zakucava Milardović, da bi samo dvije minute kasnije pogodio i Goran Ljubojević, lob udarcem nakon pogreške Dine Drpića. Bijelo-plavi su se nadali tu prednost zadržati do odmora, no ipak nisu uspjeli, nakon što je 19-godišnji Niko Kranjčar prekrasno pogodio i vratio utakmicu u neizvjesne vode.
U drugom dijelu je bilo užareno. I Kohorta i Bad Blue Boysi su intenzivno navijali, a sve je to donijelo dodatni naboj na teren, gdje smo vidjeli podosta grubih startova, nakon kojih su nerijetko slijedila naguravanja. Unutar takve nervoze, dogodio se drugi žuti, odnosno crveni karton Boštjanu Cesaru, koji je Dinamo ostavio s čovjekom manje. Malo nakon toga Osijeku je poništen pogodak Ljubojevića, uslijedili su veliki prosvjedi i kratki prekid, koji je vjerojatno bolje došao Dinamu. Tako su gosti nasrnuli na gol Skendera, nekoliko puta zaprijetili, a unutar tog pritiska ipak je sijevnula kontra, Stjepan Jukić je pobjegao i pogodio ispod istrčalog Turine za 3:1. Do kraja susreta je Dinamo uspio smanjiti preko Goce Sedloskog (koji je postigao podosta sumnjiv pogodak), no više od toga nisu mogli, unatoč dobroj prilici Mikića u samoj završnici susreta.
Epilog ovog susreta je bilo čak 11 žutih kartona (sedam za Dinamo, četiri za Osijek), od kojih su dva bila isključenom Cesaru. Dinamo je ovim porazom prvo mjesto ljestvice prepustio Hajduku, koji ga je zadržao do kraja prvenstva. Osijek je sezonu završio na četvrtom mjestu, a zanimljivo kako je Branko Karačić, u 27. kolu, još jednom bio blizu pobjede nad Dinamom. Osijek je do 85. minute vodio 2:1, da bi Dinamo preokrenuo i osvojio bodove, pogocima Bartolovića i Sedloskog, u razmaku od samo jedne minute.