Dvojica najmlađih prvotimaca Bijelo-plavih na pripremama u Marbelli su 16-godišnji Mihael Kuprešak i dvije godine stariji Hrvoje Ilić. Oni su i „cimeri“ u hotelskoj sobi u „Barcelu“, a sigurno je riječ o igračima koji predstavljaju potencijal našeg prvoligaša u bliskoj budućnosti. Za Ilića se već duže vrijeme govori da je veliki talent kojega treba nastaviti „oblikovati i brusiti“:

Drago mi je čuti takve priče, nadam se da ću uskoro, što prije zapravo, dosegnuti to što ljudi govore. Svi kažu da sam talentiran, ali znamo da to u sportu nije dovoljno za uspjeh. Trebat će još puno rada, volje i želje da bih napravio ono što i sam želim. Spreman sam dati sve od sebe i nadam se da ću uspjeti, rekao nam je Hrvoje.

Iskustva u Dinamu i Pescari

Iako mu je 18 godina, Ilić ima zanimljiva iskustva u svom igračkom razvoju…

Počeo sam još kao jako mali klinac u županjskom Graničaru, a sa osam godina sam već postao članom Osijeka. U početku me tata dovozio samo vikendom na utakmice jer sam tada još trenirao u Županji, a kada sam bio nekih 11 godina ti su dolasci već bili tri ili četiri puta tjedno. Sa 14 godina sam otišao u zagrebački Dinamo za koji sam potpisao trogodišnji ugovor, što je bila velika promjena za mene. Morao sam se prilično osamostaliti u Zagrebu i priviknuti na drugačiji način života. Prije povratka u Osijek sam pola godine proveo u talijanskoj Pescari, što mi je također bilo novo iskustvo. U početku je baš bilo teško, no kako je vrijeme odmicalo sve sam se bolje snalazio, počeo sam učiti i talijanski, družiti se sa suigračima i trebao sam produžiti posudbu i ostati tamo…

Osijek je najbolja opcija

No, tada je reagirao NK Osijek i stvari se se počele mijenjati, kao i planovi za budućnost:

Pojavio se Osijek sa svojom ponudom, nazvali su mi oca i menadžera i ja nisam imao ništa protiv da se opet vratim u Gradski vrt. Zajednički smo odlučili da je za mene to ipak najbolja opcija. Odradio sam polusezonu s B momčadi u Trećoj ligi, a nažalost dogodila mi se ozljeda zbog koje sam propustio veći broj utakmica. Sada sam na pripremama s prvotimcima i želim se pokazati u najboljem svjetlu.

Ilić je tehnički vrlo potkovan, no još uvijek je svojom tjelesnom konstitucijom slabiji u odnosu na suigrače…

Svjestan sam toga, uostalom i roditelji i brat mi govore da mi nedostaje nešto kilograma, ali nikako da dobijem na toj tjelesnoj masi. Ne mogu reći da ne jedem dovoljno, naprotiv, ali mi se ne „prihvaća“. Nadam se da ću ipak ojačati. Lijepo mi je čuti kada me trener Zekić pohvali, to mi je uvijek motiv više i želim u najboljoj momčadi potvrditi svoj potencijal. Želio bih pohvaliti sve starije igrače koji imaju i više nego korektan odnos prema meni i bodre me da budem što bolji.

Zapazili ga protiv Orašja

Mihael Kuprešak je iz bosanske Posavine, a još uvijek igra za kadetsku momčad Bijelo-plavih:

Dolazim iz prelijepog sela u Bosni i Hercegovini, to su Matići pokraj Orašja, a u Osijeku sam već pet godina. Ljudi iz NK Osijek su došli pogledati naš derbi protiv Orašja i zapazili su me u toj utakmici nakon koje su mi rekli da bi voljeli da ja svoj nogometni put nastavim u Gradskom vrtu. Naravno da je to za mene i obitelj bio poziv koji nas je razveselio. Roditelji me često dolaze gledati, imam i ja mogućnost nerijetko otići kući i sve je u najboljem redu, ističe Mihael.

Grezda ga se posebno dojmio

Za njega je treniranje sa seniorima poseban doživljaj i kaže da svakoga dana ima priliku nešto naučiti:

Na meni je da radim i trudim se i da iz dana u dan napredujem. Hvala treneru Zekiću koji mi je pružio šansu sa samo 16 godina jer sam već odigrao i neke prijateljske utakmice, a bio sam na pripremama u Velikoj i sada u Marbelli. To je za mene stvarno nešto posebno. Ako bih mogao što prije i debitirati, to mi je sada najveća želja!