Nisu Osječani impresionirani napustili stadion La Rosaleda, nakon što su odgledali utakmicu između Malage i Girone u borbi za bodove. Tijekom 90 minuta vidjeli smo samo jednu pravu šansu koju je stvorio domaćin, dok je gostima očito odgovarala igra na neriješeno i nisu iskazivali veću odlučnost u napadačkim akcijama., sve dok plavo-bijeli nisu ostali s igračem manje na terenu. No, ni tada nisu opasnije zaprijetili.

U svakom slučaju, bila je to, nogometno gledajući, skromna predstava, a dojam u takvim okolnostima uvijek može popraviti ambijent, odnosno atmosfera na tribinama. Bilo je 23.000 gledatelja, vjernih Malagi, bez obzira na njezin položaj na tablici i ulogu „fenjeraša“ koju imaju u La Ligi.

Nema zvižduka i negodovanja

Ono što su i Bijelo-plavi zapazili i o čemu se poslije susreta najviše i pričalo vezano je uz – kulturu navijanja. Iako je Malaga momčad, za španjolske  prilike, skromnije igračke kvalitete, domaći igrači dobiju pljesak i kada izbore aut ili s loptom dođu u zonu udarca, a kamoli ako pritom još i stvore šansu. Navijači bodre svoj klub, odjeveni u dresove ili sa sobom imaju zastave, odnosno šalove. Pomalo se naljute kada njihovi ljubimci ne mogu natjerati protivnika na kapitulaciju, ali to razočaranje uistinu kratko traje i na kraju nema ni zvižduka, ni negodovanja. Svi će opet čekati novu priliku za pobjedu i napuniti tribine.

Također, lijepo je vidjeti gužvu u klupskom Fan shopu prije utakmice jer i nas u Slavoniji veseli taj lokal-patriotizam i osjećaj pripadnosti svome gradu i klubu. I ne možemo se na kraju oteti dojmu da obje momčadi koje smo gledali nisu jače i kvalitetnije od naše, osječke, posebice kada bi se igralo pred punim Gradskim vrtom, eventualno u nekom europskom dvoboju...