Prvi puta su na pripremama našeg prvoligaša uz momčad tri ekonoma. I dok smo o Goranu Vinceku već pisali kao o našem predstavniku u stožeru A reprezentacije Hrvatske gdje brine o opremi planetarnih zvijezda kao što su Modrić, Rakitić, Mandžukić, Perišić i ostali, ovaj puta ćemo pozornost posvetiti njegovome sinu Željku i već nadaleko poznatom Zoranu Stranjaku. Željko Vincek je nastavio obiteljsku tradiciju i zaposlio se u Gradskom vrtu

Još je moj pradjed Gabrijel radio u Klubu, a tata mi je u NK Osijeku već 34 godine! Učim od njega jer je on puno toga prošao. Drago mi je što radimo zajedno, iako me nekada kritizira i kada to ne zaslužim. Brat Ivica isti ovaj posao radi u B momčadi, a drugi brat Milan je magistar ekonomije, no i on je vezan uz nogomet te je u stožeru mlade reprezentacije, također kao „oružar“ kako se to ranije govorilo.

Najsretnija je bila prošla godina

Željko je sa svojih 20 godina ujedno i najmlađi član logističkog tima oko trenera Zorana Zekića. Nogomet je igrao kao početnik u našem Klubu, a potom jedno vrijeme  i u svome Višnjevcu. 

Ne mogu svi uspjeti, nisu svi ni talentirani da naprave karijeru. Meni je lijepo uz momčad, a posebno mi je sretna bila prošla godina. One dvije pobjede nad PSV-om su bile vrhunac, a u 2017. rodila mi se i kćerkica Lana. Sada se treba opet izboriti za Europu, pa da bude onako dobra atmosfera u gradu i na stadionu.

Za igrače kaže da znaju biti prilično zahtjevni, a kao onoga koji ga najmanje i najrijeđe nešto traži spomenuo je Tomislava Šoršu.

„Šoki“ je jednostavno takav, nenametljiv. Volio bih i da moj Višnjevčanin Josip Špoljarić u Italiji dokaže da je pravi strijelac i da se onda vrati kod nas jer sam siguran da će ostvariti zapaženu karijeru. 

 „Đozla“ mu dao nadimak

„Đole“ Stranjak ima 46 godina i dobri je duh Bijelo-plavih čiji je i službeno zaposlenik. Nakon svih onih godina koliko im je iz ljubavi pomagao skupljajući lopte i noseći sve potrebne rekvizite na teren i s njega u svlačionicu.

U travnju će biti dvije godine kako sam dobio posao, kao pomoćnik ekonoma. Na stadionu sam svakoga dana već više od 15 godina, a kao navijač barem još toliko.  Išao sam gledati naše dečke i u Beč i u Prag  kada je puno navijača pratilo momčad u Europi, prije sada već skoro 20 godina. Nadimak „Đole“ mi je dao naš bivši igrač Josip Barišić kojega zovu „Đozla“, pa je on valjda htio da mene zovu slično njemu.

Zekić je snažno pucao

Trenera Zekića je upoznao još dok su zajedno u školskim danima igrali nogomet na Jugu II:

Ja sam znao braniti, a on je snažno pucao, „bridile“ bi ruke ako bi obranio te njegove udarce. Nogomet i sport volim i pratim, često ga gledam i na TV-u, a bilo mi je lijepo i u Malagi na njihovoj utakmici s Gironom, da sam i to mogao uživo pogledati. Na treninzima pomažem oko lopti i opreme, a uvijek sam volio trčati i bio među bržima u svom naselju. No, Grezda i Grgić su prebrzi ne samo za mene, našalio se naš Zoki na kraju razgovora.