Oduvijek su ponajbolji nogometaši Osijeka bili na meti onih klubova koji su, s obzirom na svoju povijest i rejting, dakako i potporu vladajućih, ne samo političkih struktura, imali mogućnost dovoditi igrače koji su svojom kvalitetom odskakali u drugim sredinama. Tako je svojedobno, sredinom šezdesetih godina prošloga stoljeća, i odlični Josip Gutzmirtl prešao iz Slavonije u redove zagrebačkog Dinama. Osječki je golgeter bio i na meti novosadske Vojvodine, ali je ipak završio u Maksimiru. Bio je to veliki hendikep za Osječane koji su se tih godina u drugoligaškoj konkurenciji borili za povratak među prvoligaše.

„Petica“ Hajduku iz 1964.

Iako su najbolji napuštali Osijek, gledatelji su bili vjerni našem Klubu. To se najbolje očitovalo u susretima protiv članova elitnog razreda bivše Jugoslavije, dakako u kup-natjecanju. Tako je u sezoni 1964/65 Slavonija ugostila Dinamo koji je jedva uspio eliminirati drugoligaša rezultatom 3:2, a susret je pratilo 10.000 gledatelja. Pogotke za domaćina postigli su J. Gutzmirtl i Bijelić. Slavonija je igrala u sastavu: Kadović, Crnković, Lončarić, Čulin, I. Gutzmirtl, Bijelić, Karapandža, Piljaš, Smiljanić (Kasač), J. Gutzmirtl i Đorđić. Koliko je Dinama tada bio jak svojedoče imena u njihovim redovima jer su, između ostalih, nastupili Škorić, Ramljak, Kobešćak, Zambata, Lamza, Rora… No, o kvaliteti osječkog sastava svjedoči i spoznaja da su u prijateljskom susretu, iste te 1964., svladali Hajduk u Gradskom vrtu s uvjerljivih 5:1 (Čulin i K. Gutzmirtl po 2 i J. Gutzmirtl).