Bila je to jedna od dvije međusobne utakmice u kojoj je postignuto pet golova, a Osijek je slavio s 3:2.

Naš je Osijek do sada ukupno 24 puta gostovao kod svog najbližeg susjeda, vinkovačke Cibalije. Domaćin je pritom bio uspješniji jer je uspio 12 puta pobijediti, 6 puta je bilo neriješeno, a Osječani su se također u 6 navrata kući vraćali sa sva tri boda. Zanimljivo je istaknuti da su prvi puta u borbi za prvoligaške bodove u HNL-u dva slavonska prvoligaša igrala u ožujku 1992. u Đakovu. Taj je susret završio bez pobjednika, rezultatom 1:1, uz golove Gorana Meštrovića i Nenada Bjelice. Najviše je pogodaka u međusobnim susretima, odigranim u Vinkovcima, bilo je sredinom rujna 1999. kada je Osijek slavio s 3:2, a istim je ishodom, samo u korist Vinkovčana, završio i ogled iz 2003. godine.

Golovi Balatinca, J. Vranješa i R. Grnje

Izdvojili smo za ovaj puta upravo spomenuti trijumf Bijelo-plavih iz jeseni ’99. Poveli su gosti preko Balatinca u 27. minuti, Bošnjak je u 42. iz jedanaesterca izjednačio na 1:1, da bi isti igrač Cibaliji donio prednost svojim drugim golom u 51. minuti. Poravnanje je uslijedilo u 63. minuti kada je strijelac bio J. Vranješ, a pobjedu Osijeku donio je R. Grnja u 83. minuti. Osječane je s klupe vodio Stanko Mršić, a igrali su: Malovan, Beljan, Vuica, Ergović, Beširević (od 46. R. Grnja), J. Vranješ, Balatinac, M. Babić, Prišić, Mitu i Turković (od 36. Bubalo). Cibalia je igrala u sastavu: Marić, Andričević, Tkalčević (od 65. Križanović), Leutar, Pernar, Čutura, Maroslavac, G. Meštrović (od 65. D. Pavličić), J. Jurić, Bošnjak i Bartolović (od 75. Vukas).  Trener Vinkovčana tada je bio Srećko Lušić.