Kada se netko u jednom klubu zadrži punih deset godina, onda svakako zaslužuje posebno mjesto u klupskim monografijama. U našoj sredini to je nekadašnji vratar Pavo Majer koji će 3. svibnja proslaviti svoj 71. rođendan.

U Gradski vrt je stigao u travnju 1968. iz Ratara (Piškorevci) i cijelo jedno desetljeće proveo među Bijelo-plavima. U to vrijeme Osječani su, uglavnom, igrali u drugoligaškoj konkurenciji, no dočekao je i Pavo sa svojim tadašnjim suigračima sezonu 1977/78. kada se Osijek nakon više od 20 godina vratio u nekadašnju Prvu saveznu ligu.

Bilo je to baš potkraj moje karijere u Gradskom vrtu, ali sam osjetio zadovoljstvo igranja u najvišem stupnju natjecanja i to pred našim punim tribinama. Bilo sam tada u momčadi s Miljkovićem, Dumančićem, Ivkovićem, Čordašem, Lukačevićem, Grnjom, Lj. Petrovićem, Huljićem i ostalima. Čast je i zadovoljstvo bilo nastupati uz takve igrače, prisjeća se Majer, kojega je teža ozljeda onemogućila da još poneku godinu provede između vratnica.

Mariji zahvale na svemu!

Po završetku vratarske karijere Pavo je ostao raditi u Klubu i to s mlađim kategorijama. Vodio je pionire, kadete i juniore, a kada je Milan Đuričić preuzeo kormilo prve momčadi, odmah ga je postavio za svoga pomoćnika. U dva su navrata njih dvojica surađivali u stručnom stožeru našeg prvoligaša, a prije nekoliko dana su se opet našli zajedno u Gradskom vrtu, na ispraćaju dugogodišnje klupske tajnice Marije Dumančić u mirovinu.

Sretan sam i ponosan što poznajem takvu osobu kao što je ona! Marija je dobra vila i prava legenda NK Osijek, rekao bih klupski sinonim kroz tih 40 godina koliko je provela na svom radnom mjestu. Iako me zdravlje baš i ne služi, morao sam toga dana biti na stadionu da bih joj i osobno zahvalio na svemu.

„Srce mi je plakalo dok je bila kriza“

Majer redovito prati sve što se događa oko Bijelo-plavih i jako dobro može usporediti nekadašnje stanje s aktualnom situacijom…

Srce mi je plakalo u onim godinama krize, ne samo rezultatske nego i na svim drugim razinama jer je zaista bilo jako teško raditi u to vrijeme.  Srećom pa je to iza nas i sretan sam što se Osijek vratio tamo gdje i mora biti, među najbolje hrvatske prvoligaše. Vidim da je sve u Klubu posloženo na visokoj razini, a posebno sam uživao gledajući europske utakmice. Bilo je to divno ljeto za sve nas. U posljednje vrijeme smo malo posustali što se igre tiče, no to se ispravlja radom na treninzima i vjerujem da će u završnici sezone ipak biti bolje. Volim vidjeti igru s manje dodira, kada lopta brzo ide od jednog do drugog igrača, a tako su naši dečki odigrali one najbolje susrete u Europi.

Neusporedivo je ovo vrijeme s ondašnjim

Što se tiče samih uvjeta koje Osječani imaju u smislu klupske organizacije, logistike, financijske i svake druge potpore, naš uvijek skromni sugovornik ističe:

Ma ovo je „Amerika“ za mene i onu našu generaciju igrača! Neusporediva su, zapravo, ta vremenska razdoblja jer sada nogometaši u Osijeku ne moraju ni o čemu drugome razmišljati osim o tomu kako što bolje odigrati jer im je sve drugo osigurano. Ne mogu zaboraviti da sam ja nekada razmišljao kako prehraniti obitelj, a uz nogomet još i radio u firmi, pa nakon posla dolazio na stadion.

Spomenuo je Majer određene zdravstvene probleme, a mi se nadamo kako će još dugo imati priliku dolaziti u Gradski vrt…

Boli me rame, no to je već i „zub vremena“, kako se to obično kaže. Ma još je sve to skupa i dobro, kada se sjetim koliko su me puta na treninzima svojim „projektilima“ pogađali Luks, Čarlika, Ljupko i ostali, zaključio je legendarni čuvar mreže Bijelo-plavih.