Osječani vjerojatno ni dan poslije utakmice u Zaprešiću ne mogu vjerovati da su poraženi od Intera. Nogomet je ponekad zaista čudan, pa rezultat uopće ne mora biti mjerilo onoga što smo gledali na terenu. Upravo je takav bio slučaj u ovome dvoboju u kojem su Bijelo-plavi imali i kontrolu igre i dominaciju i vrlo izgledne prilike, da bi ih samo jedna nespretnost i to u sudačkoj nadoknadi vremena koštala poraza koji se baš ni u čemu prethodno nije naslućivao.

Unatoč krajnjem ishodu koji je, dakako, nepovoljan za Zekićevu momčad, možemo zaključiti da je Osijek pružio jednu od svojih boljih partija na gostujućim terenima u posljednje vrijeme i nikako nije zaslužio ostati praznih ruku.

Previše propuštenih prigoda

Od samoga početka, gosti su se nametnuli kao opasniji i odlučniji takmac koji je puno više težio pogotku u odnosu na povučenog i ne baš napadački posebno aktivnog protivnika. Već u 3. minuti Mrmić je mogao kapitulirati da udarac Hajradinovića metar ispred gol-linije nije uspio zaustaviti Mazalović. Sredinom prvog poluvremena Mioč je glavom poslao loptu u vanjski dio vratnice, nedugo zatim još jednom je Hajradinović bio u vrlo izglednoj situaciji, dok je u samom finišu prvog poluvremena Škorić imao „zicer“ koji je također ostao neiskorišten iako je bio na svega nekoliko metara od vratiju Intera.

Sličan scenariji smo gledali i u nastavku susreta. U 61. i 62. minuti Marić i Hajradinović mogli su dovesti Osječane u vodstvo. Međutim, prvi je u idealnoj situaciji promašio loptu, a drugoga je u posljednji trenutak onemogućio domaći stoper Prenga. Imao je Marić sjajnu prigodu i u 74. minuti, ali mu je Mrmić obranio udarac s desetak metara kada se činilo da će Osijek napokon doći do prednosti…

I to je nogomet…

Znate kako to nerijetko biva kada se takve šanse propuštaju. Uvijek postoji opasnost da momčad koja je cijelo vrijeme bila u podređenom položaju dođe u situaciju da kazni protivničke promašaje. Zaprešićani su to prvo mogli učiniti u 88. minuti kada je lopta pomalo sretno došla do Mamića koji se našao o odličnoj situaciji za udarac, ali je bio zamalo neprecizan. I onda se, u posljednjim minutama utakmice, dogodio autogol , kada je glavom loptu poslao u mrežu istrčalog Malenica, a da pritom nije bilo ni prilike za Žuto-plave.

Priznao je na kraju i trener Intera Toplak kako su njegovi izabranici ovaj puta bili uistinu miljenici sreće jer u 90 i nešto više minuta niti jednom nisu pucali u okvir vratiju potpuno besposlenog osječkog vratara. No, i to je nogomet…