Odradio je Zoran Zekić u utorak svoju obvezu prema medijima, u najavi predstojećeg slavonskog derbija protiv Cibalije u Gradskom vrtu. Uvodno je ukratko prokomentirao kakva je situacija u svlačionici i dotaknuo se atmosfere uoči susreta u srijedu: 

Već mi je pomalo dosadno pričati o izostancima i stanju u momčadi. Situacija je takva kakva je, no siguran sam da ćemo pronaći pravo rješenje u nadolazećoj utakmici. Bit će to vrlo zahtjevan susret protiv momčadi koja nas iznimno dobro poznaje i koju ove sezone nismo uspjeli pobijediti. Osim toga, Cibaliju vodi naš domaći, osječki trener koji nas odlično poznaje, kao i većinu naših igrača, tako da moramo pripaziti na sve ono što bi nas eventualno moglo iznenaditi. S igračima sam u protekla dana već obavio razgovor o onome što nas očekuje u slavonskom derbiju, pričao je Zekić. 

Ne smije se kompromitirati dosad napravljeno

Zekić ne prihvaća komentare da su Vinkovčani s puno većim motivom, a da su njegovi izabranici u komfornoj situaciji… 

Ne znam zašto bismo nakon tri poraza zaredom bili u nekakvoj komfornijoj zoni. Doduše, plasman je trenutno zadovoljavajući, ali je svako opuštanje zabranjeno. Nećemo valjda sami sebe kompromitirati u samoj završnici sezone?! Imamo obvezu i prema našim navijačima i samima sebi dati sve od sebe. To što je Cibalia u problemima, nikako im naravno ne zavidim na tomu, ali mi moramo razmišljati o sebi. Želim im da ostanu u Ligi, ali ne preko nas. 

Nisu važna imena, samo izvedba

Na pitanje koji će igrači, u odnosu na prošlu subotu, ponovno zauzeti svoje mjesto u sastavu, kormilar Bijelo-plavih je odgovorio: 

Milović se vraća u momčad, nadam se i Šorša, a potvrdu ćemo dobiti na posljednjem treningu. Znate da nam Barišić igra nezaliječen, a mislim da će Grezda biti koliko-toliko spreman, tako da ćemo ipak imati određenu širinu. No, još jednom ću po ponoviti kako su manje bitna imena, nego prvenstveno moramo pokazati svoje pravo lice kao kolektiv. 

Još se nakratko Zekić osvrnuo na prethodnu utakmicu s Interom koju Osijek ni po čemu nije zaslužio izgubiti: 

Vezna linija nam je u Zaprešiću napokon odigrala onako, kako to i želimo. Nametnuli su se i u pasu i u trci i u onoj, takozvanoj „drugoj“ lopti, tako da su svi manje-više ispunili očekivanja. Sada je pitanje može li, primjerice, Pušić odigrati i drugu utakmicu na istoj razini nakon duže stanke koju je imao. Uglavnom, nekih većih promjena u momčadi neće biti.

Dosta je priča o želji i angažmanu

Trener Osječana ističe da je priča o zalaganju već postala „isprazna“ i da se o tome govori još samo u ovom, hrvatskom podneblju: 

Motiva ne bi smjelo nedostajati ni u jednom danu, niti na jednom treningu, a kamoli na utakmici! To su detalji o kojima se, vrlo vjerojatno, priča samo na ovim prostorima. Sumnjam da treneri u Njemačkoj pričaju o takvim stvarima jer ako moraju naglašavati angažman i želju, onda smo već u startu u problemima. Mislim da smo „ispucali“ svoj arsenal gluposti u ovoj sezoni i da moramo itekako razmišljati o kvaliteti izvedbe, a ovo oko borbenosti napokon mora postati normalno.

Čuli smo i pitanje jesu li igrači svjesni da su u završnici sezone dobrim dijelom kompromitirali sve ono dobro što su učinili prije toga?

Mislim da baš i nisu do kraja svjesni, posebno kada se dojmovi slegnu i kada vidimo što smo sve ove godine propustili.  Valjda ćemo svi na kraju biti malo pametniji po tom pitanju.

Rekorder na osječkoj klupi

Kako se osjeća trener koji će u subotu navečer ući u povijest NK Osijek s najvećim brojem „nastupa“ (117) u vođenju osječke momčadi otkako je HNL-a?

Osjećao bih se puno bolje da smo bili uspješniji u proteklim utakmicama. Moj izgled valjda najbolje govori koliko sam se u zadnje dvije i pol godine potrošio ovdje. Od mojih igrača nitko nije ostario kao ja, tako da bi bilo u redu da oni sada svojom energijom ponesu i mene i navijače. Siguran sam da će ih oni podržati za svaku dobro odigranu loptu i svako uklizavanje, kada osjete njihovu želju i ambiciju. A pri takvoj podršci s tribina je zadovoljstvo igrati nogomet.

Još odlučnije prema novom iskoraku

Novinari su željeli još ponešto čuti o tom Zekićevom rekordu koji je pred vratima…

Što reći a da ne bude previše patetično? Svaki onaj dolazak iz svlačionice do klupe je prožet mnoštvom emocija i velikom dozom ponosa što sam trener Osijeka. Ne mogu reći ni da sam sanjao da ću dostići ovu brojku, to me ispunjava srećom, ali je isto tako i jedna velika obveza. Dosta toga smo napravili dobroga, ali nema razloga da se time zadovoljavamo, moramo biti još odlučniji i angažiraniji da bismo ostvarili dodatni iskorak. To znači da trebamo svi zajedno biti još odgovorniji prema svome poslu i prema onim ljudima koji nam omogućuju miran i nesmetan rad. I na kraju krajeva i prema našim navijačima koji ovaj klub čine drugačijim u odnosu na većinu drugih u Ligi. Sve je više pravih navijača Osijeka koji baš kao i ja iščekuju da osvojimo neki trofej jer sve ovo dosad je bilo lijepo, rušili smo i postavljali nove klupske rekorde, ali je trofej ono što nam svima nedostaje. On bi nam bio dodatni zamašnjak za sve ono što je naš predsjednik već uspio pokrenuti. Neće biti lako izaći iz sjene nekih drugih klubova, ali moram u to vjerovati i tako se ponašati i raditi iz dana u dan. 

Nekada se puno teže ulazilo u momčad

Potom je Zekić još ponešto rekao o svojim osjećajima, vezanima uz NK Osijek i Gradski vrt: 

Ovdje sam što se tiče kadetskog i juniorskog staža proveo par godina, onda sam prešao među seniore za koje sam u pet godina uspio skupiti svega sedam-osam nastupa i zabiti dva gola. Želim reći kako je nekada bilo teško doći do prve momčadi, a meni je nekada zaista bio cilj i san zaigrati za Osijek. Neki su danas rano dobili priliku, u svojim najboljim igračkim godinama i mislim da bi to trebali više cijeniti. Najveća je radosti igrati u svom gradu, pred svojim navijačima i nigdje im drugdje sigurno neće biti ljepše, zaključio je Zoran Zekić.