Nisu bile priče u prazno ono što su najavljivali igrači Osijeka i njihov trener uoči puta u Split. I u pristupu i u igri pokazali su puno dobrih stvari, pa zaslužuju čestitke za izvedbu na Poljudu. Bili su i hrabri, odgovorni i rastrčani, pa ne samo da su namučili Hajduk, nego su ga i zasjenili u ovom derbiju.

Svi koji su gledali utakmicu vidjeli su Osječane u vrlo dopadljivom i kvalitetnom izdanju kojemu je nedostajao samo još jedan pogodak da se na dojam nadoveže i još bolji rezultat. Ovako je završilo neriješeno, a opća je ocjena da su gosti bili bliže pobjedi i da u tom smislu imaju za čime žaliti.

Ništa nije poremetilo Osječane

Zekić je na pravi način posložio taktiku, dobro je pretpostavio gdje bi Hajduk mogao biti ranjiv, uzdajući se da će njegovi izabranici biti dovoljno odlučni i da neće ustuknuti pred domaćinom i njegovim navijačima. I nisu, nijednog trenutka. Naprotiv. Od početka je Osijek znao na koji način može opasno ugroziti Leticu i djelovao je puno opasnije od svoga protivnika čiji posjed lopte nije donosio ništa konkretnije.

A naša je momčad imala sjajne prigode Grezde i Mioča, izglednu situaciju Hajradinovića, uz dobru kontrolu sredine terena, pa je domaćin rijetko dolazio pred Santinija. Trenutak nesmotrenosti dogodio se potkraj prvog dijela kada je Futacs pogodio gredu, a Tudor ostao bez pratnje što je iskoristio i pogodio mrežu. Međutim, ni to nije poremetilo Osječane koji su u nastavku zagospodarili terenom.

Odlična akcija za izjednačenje

Stisnuli su Bijelo-plavi svoje domaćine, diktirali tempo i navjestili da bi mogli doći do izjednačenja. Dočekali smo ga u 59. minuti nakon odlične akcije Hajradinovića, Barišića i Marića koji je iz peterca poentirao. Prethodno su opasno prijetili u dva navrata Grezda i Bočkaj te Hajradinović i Marić, pa je rezultatsko poravnanje bila i logična posljedica zbivanja na terenu. Nastavio je Osijek i nakon toga u visokom ritmu, nije se zadovoljavao podjelom bodova, a trgnuo se i Hajduk, pa je Gyurcso pogodio gredu, što je bila i jedina prava prigoda za Splićane.

U osječkim redovima je sve funkcioniralo dobro, od vrlo sigurnog Santinija na vratima, preko neprelaznog Milovića, asistenta Barišića, razigranog Škorića i vrlo opasnog Hajradinovića, do raspoloženog Marića u vršku napada. Šteta što Grezda nije bio u svom prepoznatljivom izdanju jer je imao dužu stanku koja je ipak ostavila traga. No, veseli nas spoznaja da su Osječani bili opet pravi u derbiju i da su potvrdili kako svojom kvalitetom mogu ravnopravno parirati i tercetu koji drži prve tri pozicije.