Iza nas je pet proslavljenih pobjeda najboljih hrvatskih nogometaša na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Redom smo nizali Nigeriju, Argentinu i Island u skupini, potom je uz dosta muke pala i Danska u osmini finala, zatim na isti način, u raspucavanju s bijele točke, i domaća ruska reprezentacija u četvrt-završnici turnira obilježenog velikim iznenađenjima.

Kolektivna navijačka euforija je dosegnula vrhunac, no svi vjerujemo kako polufinale nije krajnji domet ove sjajne generacije koja ima baš sve ono što treba imati jedna momčad s neskriveno izraženim ambicijama. Naravno da i Englezi razmišljaju na isti način, razumljiv je i njihov optimizam jer i oni vide svoju veliku priliku da se nakon dugo vremena nađu u svjetskoj nogometnoj orbiti, pa je na obje strane veliko iščekivanje još veće utakmice…

Kakva bi to ekstaza bila…

Nećemo se baviti nikakvih usporedbama i analizama, mudrovati i pametovati oko taktičkih postavki i izbora najboljih rješenja na terenu. Ostavit ćemo to onima koji su za to zaduženi i dosad su jako dobro odradili svoj dio posla, baš kao i naši igrači. Prilika je tu, ukazala se nakon dva desetljeća u kojima se nismo, izuzev Francuske ’98, baš previše veselili rezultatskim ostvarenjima naše nacionalne vrste. Sada je šansa, uistinu prava i velika.

I treba učiniti baš sve da se iskoristi i da ovu srijedu, 11. srpnja 2018., pamtimo kao uistinu povijesni dan hrvatskog nogometa i sporta općenito. Sve su oči uprte u Modrića, Rakitića, Lovrena, Vidu, Mandžukića i sve ostale Dalićeve izabranike koji su svjesni da su na pragu nečega što bi ih u sportskom smislu učinilo besmrtnima u Domovini. I ovako su već naši junaci jer nam promoviraju državu na najljepši mogući način, a kakva ti tek bila ekstaza ulaskom u finale!

Među nogometnim velesilama

Sve će u Hrvatskoj stati od 20 sati, pa dok ne završi utakmica na impozantnom moskovskom stadionu Lužnjiki. Jedna zemljopisno mala Hrvatska među nogometnim je velesilama i ponos nam je narastao do neba. I dok čitamo kako neki tvrde da ne možemo nauditi njihovoj Engleskoj, odgovor ćemo ponovno iščekivati na travnjaku, tamo gdje su naši dečki dosad prevladali sve teškoće i preskočili svaku prepreku do ovoga polufinala.

Ne prizivamo ponovno jedanaesterce jer smo ionako već „izluđeni“ dramama koje smo gledali s Danskom i Rusijom, no spremni smo baš na sve, kao i oni koji će se za to veliko finale boriti na terenu. Stisnut ćemo palčeve, zdušno i žestoko navijati gdje god da smo i nadati se istom raspletu kao i do sada.  Neka je sretno našoj Hrvatskoj!