Hrvatska je očitala lekciju Englezima i u nedjelju će se boriti za naslov svjetskog nogometnog prvaka – fantastično!

Fantastično! Fenomenalno! Sjajno! I mogli bismo nizati superlative u nedogled. Hrvatska je u finalu Svjetskog prvenstva!  Nogometni predstavnici jedne male, ali ponosne zemlje, igrat će za naslov najboljega na svijetu, borit će se za najprestižniju titulu u jednom momčadskom sportu i diljem naše planete Hrvati će biti u središtu pozornosti. Bili su i proteklih dana, otkako smo ušli među osam najboljih, ali ovo sada – ovo je impresivno! Nećemo reći i nevjerojatno jer bi to značilo da nismo baš vjerovali u ove dečke koji su, trenutno, gotovo pa na vrhu svijeta i čeznu da ga osvoje, kada su već tako blizu.

Cijeli će svijet gledati Hrvate

Sve su nas učinili ponosnima, izljev radosti i veselja nakon trijumfa nad Englezima obilazi kuglu zemaljsku. Hrvatska „gori“, ovakva atmosfera tjera u ekstazu i one koji manje prate nogomet, ali osjećaju to hrvatsko bilo, taj zarazni puls kada nam se za Domovinu događa nešto veliko, nešto spektakularno i nedosanjano. Oduševljenje i pjesma na sve strane, upaljene baklje, kolone automobila okićenih nacionalnim simbolima u svim našim gradovima, veseli se i mlado i staro, svi smo u istome klupku, a emocije dotiču nebo. Neopisiv je osjećaj zaspati se i probuditi, znajući da će Hrvatska za koji dan zaigrati za zlato, a da to više nije san… Bože, pa mi smo u finalu, u nedjelju će cijeli svijet gledati Hrvate i još se jednom diviti naciji za koju su sada čuli i oni koji nisu ni znali gdje bi nas uopće pronašli na zemljopisnoj karti…

Kakva demonstracija sile!

Kava je to bila demonstracija sile u polufinalu! Ono što je naša nacionalna vrsta odigrala u drugom poluvremenu i u produžecima ogleda s Engleskom je fantazija. Diktirati onakav tempo nakon dvije iscrpljujuće utakmice s Dancima i Rusima, biti tako dominantan i rastrčan, držati protivnika na „konopcima“, to je odlika vrhunskih momčadi, a Hrvatska je to postala. Ne samo svojom koncentracijom kvalitete, bez koje se ipak ne može do vrha, nego i karakterom kojega iskazuju Dalićevi izabranici i sam izbornik. Učestalo se uspjevaju vratiti nakon rezultatskog zaostatka u dvobojima tako velikih uloga, puni su samopouzdanja i vjere u sebe i to se prenijelo i na nas, koji ih pratimo i bodrimo. Hrvatska je pred vratima raja, ovi dečki definitivno mogu postati besmrtni, a svi mi skupa ostajemo presretni. Svjedočimo blistavim trenucima o kojima će se pričati stotinu godina. To je naša privilegija, ponosni što smo Hrvati, čekamo i to veliko finale. U kolektivnom deliriju koji nas je obuzeo.