Ostvarili su Bijelo-plavi još jednu pobjedu, ovaj puta u prijateljskom susretu, ali je uvijek lijepo biti uspješniji od protivnika. Tuzlanska Sloboda teško prima golove, na to smo upozoravali prije dvoboja u Velikoj, tako da nije bilo ni realno očekivati nekakvu pucačku rapsodiju Osječana. Dovoljan je bio jedan pogodak za uspješno odrađenu provjeru na kraju mini-ciklusa priprema u „Zlatnoj dolini“ u kojoj su naši nogometaši radili uistinu punim gasom.

Hajradinović ne promašuje „penale“

Treniralo se jačim intenzitetom, pa se može govoriti i o nedostatku svježine na samoj utakmici, ali je ipak Osijek bio poduzetniji takmac s više prijetnji i upućenih udaraca prema suparničkom vrataru. Nisu to, doduše, bile „mrtve“ šanse, no udarci Lope u dva navrata, Pervana, Marića, opasni pokušaji Bočkaja nikako ne možemo označiti bezopasnima.

Na drugoj strani, Sloboda je pokušavala pritiskom na osječke veznjake i zadnju liniju Zekićeve momčadi, ali su ipak bile rijetke situacije u kojima su opasnije prijetili. Tek u završnici susreta to je učinio Čivić koji je slabo pucao kada mu se otvorio prostor za udarac ulaskom u kazneni prostor… Odluka o pobjedniku je pala u 78. minuti kada je Marić prekršajem zaustavljen u šesnaestercu, a Hajradinović je i ovaj puta bio vrlo siguran s bijele točke.

Isprobavanje određenih varijanti

Dužni smo reći da je Zekić pred svoje igrače stavio i određene taktičke zadaće. Jedna od njih je bila da prepuste protivniku posjed lopte, tražeći od Hentyja, Lope i Pervana da se ne vraćaju previše natrag u pomaganju defanzivcima. Ipak je to bio prijateljski susret u kojem se mogu isprobati neke stvari, pa je tako, primjerice, Bočkaj u drugom dijelu igrao na poziciji lijevog veznog. Vidjeli smo prvi puta M'Pindu kao centralnog veznjaka, predstavio se i stoper Bagadur koji je došao na probu u B momčad, a pružila mu se prigoda da i Zekića uvjeri u svoje trenutne igračke mogućnosti…

Premijeru je imao i desnokrilni Stavitski koji tek upoznaje nove suigrače i sustav igre, pa dosta toga još može i mora „sjesti“ na svoje mjesto. I ono što je bitno istaknuti: nisu se Osječani ni raspali, niti ih je suparnik stavio pod nekakav pritisak niti ulaskom trojice golobradih mladića – Kuprešaka, Benića i Bliznaca. Stoga je utakmica poslužila onome što je stožer Osijeka ovom prigodom i želio.