Dojam – prvo i osnovno: Osijek je odigrao dobru utakmicu i zaslužio pobjedu. Izuzev prvih dvadesetak minuta, u kojima se protivnik bolje snašao na raskvašenom terenu i došao u vodstvo, gosti su bili dominantniji i poduzetniji. Bilo je bitno barem izjednačiti do odlaska na odmor u čemu se uspjelo, dok je drugo poluvrijeme još izraženije proteklo u znaku Bijelo-plavih. Čim se zavladalo sredinom terena, otupljena je i oštrica domaćeg napada, pa su Zwolinski i Atiemwen ovaj puta neutralizirani. Kolektivno su Osječani izgledali bolje od Gorice, a može se reći da je u pojedinim trenucima presuđivala i individualna kvaliteta…

Karakter – i kada su stvari krenule loše, nije zavladala nervoza u osječkim redovima. Naprotiv, to kao da je pokrenulo gostujuću momčad koja je sredinom prvog poluvremena uspostavila pravi ritam i „tjerala vodu na svoj mlin“. Nije bilo nikakvog malodušja ili straha od poraza koji bi uvjetovao i pad na petu poziciju, jednostavno nije se na terenu razmišljalo o tomu. Samopouzdanje je bitna odlika momčadi koja želi mjesto u vrhu ljestvice, a Osječani su čvrsto vjerovali da u ogledu s vrlo ozbiljnim protivnikom, koji im je itekako želio poremetiti računicu, mogu uspješno odraditi zadaću. I nisu ostali nedorečeni kada su najavljivali da će uzvratiti Goričanima za poraz iz Gradskog vrta.

Gostujući učinak – bila je ovo peta pobjeda Osijeka na terenima njegovih suparnika. Nakon Intera, Hajduka, Rudeša i Slaven Belupa, pala je i Gorica. Vrijednih je to 15 bodova, a uz remije na Rujevici, Aldo Drosini i u Kranjčevićevoj, protiv Lokomotive, to je učinak koji je trenutno dosta bolji od onog, ostvarenog u Gradskom vrtu (18-13). U gostima smo doživjeli samo jedan poraz u devet utakmica (Dinamo 2:1), što je svakako zalog optimizmu, dok na domaćem terenu u subotu očekujemo također peti pun pogodak koji bi nam svakako uljepšao rastanak s jesenskom polusezonom.