Dojam – Rezultat puno toga govori i oslikava. Dinamo je jednostavno bio u svemu bolji, a Osijek u svom najslabijem izdanju od početka sezone. Kada je tako, ni konačni ishod nije mogao biti puno pozitivniji od ovoga. Loše su i bojažljivo Osječani ušli u utakmicu, nije bilo žara i agresivnosti u njihovoj igri, a plašljivim pristupom se u Maksimiru ne može do uspjeha. Domaćin se ovaj puta predstavio s drugom garniturom igrača (u odnosu na momčad koja igra najčešće u Europskoj ligi) koji su prezentirali dopadljiv, jednostavan i u konačnici učinkovit nogomet. Bijelo-plavi nisu imali čvrst blok, sve je bilo i suviše propusno u njihovim redovima, a ostali su i bezopasni, bez ozbiljnijih napadačkih pokušaja. U zaključku – izdanje je to koje će zasigurno zabrinuti i trenera Zekića jer su njegovi izabranici u svemu ostali veliki dužnici i svojim navijačima i svima koji su gledali nedjeljni susret.

Pouka – Često se o tomu piše nakon slabijih i razočaravajućih nastupa, ali je zaista nužno izvući određene pouke. Teško je objasniti da kompletna momčad ostane u takvoj blokadi, da ne uspijeva odigrati baš ništa prema naprijed, a da je u zgusnuto postavljenoj obrani propuštalo sa svih strana. Igrati gotovo cijelo vrijeme bez prekršaja i dopustiti protivniku da im olako probija linije te bez pravog otpora dolazi do šansi pogubno je protiv ovakvog Dinama. Nikako se ne bi smio ponoviti ovako mlak pristup i anemija koja je neshvatljivo obuzela osječke igrače tijekom ovih 90 minuta, pa su i navijači jedva čekali da patnja završi. Za klupske boje se naprosto mora pružiti puno više o čemu svi nakon maksimirskog razočaranja moraju dobro promisliti.