Prvi je u Gradski vrt iz Stanova došao Surač, a „Ture“ je nešto kasnije ostavio neizbrisiv trag.

Otkako je HNL-a prvi nam je iz zadarskih Stanova u Osijek stigao Jakov Surač, legenda hrvatskog klupskog nogometa s obzirom da je odigrao najviše ligaških utakmica i teško da će ga netko u dogledno vrijeme sustići po broju nastupa (478). Proveo je kod nas sezonu 1998/99 kod trenera Milana Đuričića i Stanka Poklepovića. Bio je u momčadi koja je, predvođena kapetanom Stjepanom Vranješom, osvojila Kup Hrvatske, a nastupio je i u finalu protiv Cibalije u Maksimiru (2:1). Kada je otišao „Suri“, došao nam je Dalibor Zebić koji je dvije godine proveo u gradu na Dravi. Može se pohvaliti da je igrao u onoj sjajnoj generaciji čiji je kapetan bio Ivo Ergović i koja se probila do 3. kola Kupa UEFA. Nosio je Osijekov dres protiv West Hama, kasnije i u ogledima s Brondbyjem i praškom Slavijom na Strahovu u ogledu kojega osobno sigurno nikada neću zaboraviti, ni prežaliti ono što smo tada ispustili…

Nezaboravan „lažnjak“ protiv Slavije

Daleko najveći trag od svih koji su s ovog dijela jadranske obale stizali kod nas u Slavoniju ostavio je nezaboravni Almir Turković. Nogometni umjetnik, jedan od onih igrača koji navijače ne mogu ostaviti ravnodušnima. Njegovi golovi i driblinzi, lakoća s kojom je nadmudrivao svoje čuvare na terenu, mnogima su ostali čarolija. Tri sezone za redom proveo je u Osijeku i postao jedan od onih koji su utisnuli dubok pečat u sve rezultate iz tog vremena. Onaj gol kojega je postigao Slaviji u Gradskom vrtu, kada je protivničkog stopera „lažnjakom“ izbacio iz ravnoteže ulazi u klupsku antologiju. „Ture“ se u Osijek vratio 2005. i odradio još jednu natjecateljsku godinu, što je kod navijača samo pojačalo simpatije prema vječno nasmijanom Sarajlijji za kojega su svi uvijek imali samo lijepe riječi.

Buljat se nametnuo i za reprezentaciju

Među Osječanima je bio i Jakša Krstulović. Debi je imao u zimu 2000. godine u Vukovaru s ondašnjim prvoligašem i dobio – crveni karton. U 17 odigranih utakmica uspio je postići 4 pogotka što je dobar prosjek za bočnog igrača. Bio je siječanj 2003. kada je osječki dres odjenuo Marijan Buljat. Doduše, nije nam pristupio iz Zadra nego je stigao s riječke Kantride, a zadržao se u našem prvoligašu dvije sezone. Kod njega je zanimljivo da je igrao u sva četiri kluba „Velike četvorke“ (kronološkim redoslijedom: Rijeka, Osijek, Dinamo i Hajduk). U Osijeku je izborio status standardnog mladog reprezentativca što mu je bila i odskočna daska za odlazak u Maksimir.

Blatnjak, nažalost, bez gola

U drugoj polusezoni 2012/2013. doveli smo napadača Dragana Blatnjaka. U devet službenih nastupa imao je silnu želju postići barem jedan pogodak, ali mu to ipak nije uspjelo, tako da se nije duže zadržao na istoku Hrvatske. Rođeni Zadranin je vratar Krševan Santini koji ipak nije imao priliku braniti u momčadi koja nas ove srijede očekuje u osmini finala Kupa Hrvatske, a bio je naš član. Iz Zadra je i aktualni mladi čuvar mreže Osijeka II Marko Barešić, no ni on se u karijeri nije probijao iz zadarskog kluba…

Piše: Mario Mihić