Volio bih da sam, kao i svi navijači Osijeka, češće svjedočio pobjedama Bijelo-plavih na Poljudu otkako se igra HNL. No, dogodilo se to samo dva puta od 1992. do sada, pa je potpuno razumljivo da se i lako i rado prisjetim tih utakmica u kojima smo slavili sva tri boda u gostima kod Hajduka. Trenutno je najsvježija uspomena na 7. listopada 2018. kada je naša momčad bila bolja s 2:0 golovima Bobana i Marića. Bio je to potpuno zasluženi trijumf Osječana koji nisu dopustili domaćinu ni da se razmaše niti da ih ozbiljnije ugrozi.

Bio je utorak bez nogometne groznice

Nešto više ću se ovom prigodom pozabaviti prvom, dakle ipak i povijesnom pobjedom Osijeka u Splitu. Dočekao sam je s posebnim ushićenjem jer nam je malo tko tada davao ikakve šanse da ostanemo neporaženi, a o tradiciji da i ne govorim. Sjećam se da je bio utorak, 29. travnja 2008. godine, dan koji u Dioklecijanovu gradu baš i nije odisao inače uobičajenom nogometnom atmosferom kada Hajduk igra pred svojom publikom. Prethodno sam, putujući iz Slavonije u Dalmaciju, razmišljao kako bi bilo divno jednom se kući vratiti sretan, a ne se satima potišteno voziti vrteći iznova film kako opet moramo čekati neku novu priliku…

 „Cimeri“ gotovo da i nisu spavali

Dolaskom na Poljud, u razgovoru s našim ondašnjim prvotimcima, doznao sam kako je neposredno prije polaska momčadi iz hotela prema stadionu Marin Skender postao otac. On i supruga Adrijana dobili su upravo toga dana prvu prinovu u obitelji, kćerku Karlu što je dakako uvjetovalo Marinovo posebno raspoloženje. Pričao mi je njegov „cimer“ iz igračkih dana i veliki prijatelj Karlo Primorac kako noć ranije gotovo da i nije spavao jer je Skender bio u stalnom iščekivanju i u telefonskim razgovorima. Samo nekoliko sati nakon što je Karla u osječkoj bolnici došla na svijet, nekad vrlo pouzdani vratar Bijelo-plavih uspješno je sačuvao svoju mrežu, čak ga s bijele točke nije uspio svladati ni Rumunj Cernat. A napadač iz ove priče postao je dvostruki strijelac...

Nesavladivi Skender i ubojiti Primorac

Primorac je prvi puta Varvodićevu mrežu zatresao u 27. minuti, a potvrdu pobjede Osječanima je donio već u prvom napadu, na samom početku drugog poluvremena. Ništa konkretnije Hajduk nije uspio učiniti, pa ni smanjiti rezultat do kraja susreta tako da sam, s malobrojnim sugrađanima na tribini, mogao konačno i na Poljudu visoko podići ruke u zrak i radosno uskliknuti sa svoje reporterske pozicije u novinarskoj loži. Osijek je igrao u sastavu: M. Skender, V. Babić, I. Smoje, Stranatić, Višević, Vida, Todorčev, Šolić (’90. Šorša), Pavličić, Primorac (’89. Prskalo) i Hrnčević. Trener je bio Ilija Lončarević ispod čijega se, inače uvijek ozbiljnoga brka, razvukao osmijeh. Deset godina kasnije pobjedu je na istom mjestu proslavio i Zoran Zekić, a bilo bi idealno kada bi se isti scenarij ponovio i predstojeće nedjelje, pa da slavi i Ivica Kulešević sa svojim izabranicima…

Napisao: Mario Mihić