Bio je predvodnik prvoligaškog Proletera pedesetih godina, kasnije uspješan trener i utemeljitelj naše Škole nogometa.

Škola nogometa NK Osijek praktički je od svoga osnutka do danas redovito na dobrom glasu. Uostalom, iz nje su u nogometnu orbitu lansirani brojni hrvatski reprezentativci koji su svoju igračku karijeru počeli graditi u gradu na Dravi. Kasnije su postali nadaleko poznati kada su zaigrali za poznate europske klubove, dakako i za najbolju državnu vrstu. Utemeljitelj naše Škole je pokojni Andrija Vekić koji se te zadaće uspješno prihvatio 1982., službeno ustrojivši mlađe kategorije Bijelo-plavih koja je brzo postala pravi rasadnik talenata. Oni su u Osijek počeli pristizati i iz drugih sredina i probijali se, u ozbiljnom selektivnom procesu, sve do najbolje momčadi.

Zaustavio ga težak lom noge

No, priču o našem „čika Andriji“ (rođen 6. prosinca 1925.) nužno je vratiti u njegove igračke dane. Za Proleter je nastupao punih 12 godina, u razdoblju od 1947. do 1959. i ostavio je dubok trag svojim loptačkim  umijećem. Jedan je od onih koji su bili miljenici navijača jer se brzo prometnuo u lidera na terenu. U tri prvoligaške sezone našeg Kluba tijekom pedesetih godina Vekić je postigao 27 golova, a da nije bilo teškog loma noge 1956. u Beogradu protiv Radničkog i duge stanke ta bi brojka zasigurno bila veća. Ostalo je zapisano da je upravo on bio i prvi strijelac za Osječane prelaskom na stadion u Gradskom vrtu, na utakmici protiv tuzlanske Slobode u rujnu '58.  Oni koji su s njim imali priliku igrati, govore da nikoga nije ostavljao ravnodušnim, a i ponašanjem je uvijek mogao biti uzor svima drugima.

Zaslužio vrijedna priznanja

Uspješan je taj poznati Esseker bio i na trenerskoj klupi. U četiri navrata klupsko čelništvo ga je stavljalo u „vatru“ samoga ili u tandemu s nekim poput Kissa, kasnije i Kasača s kojim je Osijek 1977. uveo u Prvu saveznu ligu. Bilo je to nakon više od dva desetljeća stalnih nastojanja da se klub vrati elitnom natjecanju. Svi su ga odreda uvažavali, respektirajući i njegove gospodske manire te stalnu predanost i ljubav koju je imao prema nogometu općenito. Umirovljen je 1989., ali je ostao uz svoj Osijek čija je neupitna legenda. O tomu, između ostaloga, svjedoče i priznanja koje je primio: Trofej Hrvatskog olimpijskog odbora „Matija Ljubek“ (2003.) i državnu nagradu za sport „Franjo Bučar“ (2007.). Andrija Vekić preminuo je na današnji dan, 26. svibnja 2009. i sahranjen je na osječkom Centralnom groblju.