Osjećaji su dvojaki, budući da smo izjednačili u 90. minuti, a potom u nadoknadi imali i nepriznati gol za 2:1…
Opet je bilo dramatično, baš kao i u prethodnoj prvenstvenoj utakmici s Varaždinom. Ovaj puta, velikim smo uzbuđenjima nazočili na svom stadionu, u susretu protiv Gorice. I bio je to derbi, baš onakav, kakav se i najavljivao iz oba tabora. Nije bilo, naime, teško pretpostaviti da će igrom dominirati čvrstina bez puno prostora na obje strane za nekakav izraženiji umjetnički dojam s obzirom na značaj ovih bodova. Prevladalo je poštivanje taktičke discipline i odgovornosti, a u takvim okolnostima obično ne „pršte“ prigode, nego o konačnom ishodu često odlučuje i samo jedna (ne)iskorištena prilika…
Moglo je i bolje i lošije
Bodovi su podijeljeni kao što su bili i naši osjećaji na kraju utakmice. Kada protivnik ima vodstvo do 90. minute, pa uspiješ zabiti za izjednačenje, ne možeš biti razočaran ishodom ili nezadovoljan remijem jer si ipak bio na rubu poraza. No, kada u sudačkoj nadoknadi dođeš i do drugog, pobjedonosnog pogotka kojega onako burno proslaviš, a VAR ti ga „oduzme“, jasno je da imaš i za čime žaliti. Itekako. To je ona emocija koju ne možeš zatomiti, posebice jer znamo što bi nam značila i preostala dva boda, ali su nam ipak izmaknula. Šteta, imali smo dvije, tri obećavajuće situacije iz kojih se moglo doći do zgoditka, no nedostajalo je preciznosti, ponekad možda i malo više odlučnosti u nekim trenutcima. Čak i kada smo u toj 90. + 5 uspjeli zabiti iz igre, protivnik nije morao krenuti s centra. Bilo je to sigurno frustrirajuće, međutim, ne preostaje nam drugo nego pomiriti se s činjenicom da je ovaj puta završilo na ovakav način.
Ne može se izokrenuti priča
U konačnici, da je Ercegov gol priznat, danas bi se govorilo o sjajnom preokretu, a nakon što je on izostao uslijed tek nekoliko centimetara spornog zaleđa – ne možemo priču sada sasvim izokrenuti i na osnovu toga zaključiti nešto potpuno suprotno od onoga što bismo napisali u sretnijoj varijanti. Mogla je to biti i jedanaesta uzastopna pobjeda u borbi za bodove na našem terenu, no budimo realni, prijetio je i scenarij da ostanemo bez ijednog boda. A nije isto osvojiti ga ili travnjak napustiti poražen. Prezentacija je mogla biti i bolja, priznat će to i Bjelica, posebice kada je riječ o prvih 45 minuta, no treba reći i da je nam je Gorica tradicionalno neugodan rival. I ne samo nama. Nismo bili goropadni sve do same završnice, ali nije ni suparnik stvarao nered ispred naših vratiju. Praktički je zabio iz svoje jedine prilike. Nakon svega, mirnije glave i racionalnijeg promišljanja, zaključak je da se nikako i nikada ne predajemo. Idemo dalje, vjerujući da ćemo već idućeg vikenda opet biti sretni i zadovoljni.