Puno je nogometaša Osijeka godinama kroz klupsku povijest imalo gotovo kultni status miljenika publike i naših navijača. Dakako da ne mogu svi imati baš status legende, a oni koji su ga dosegnuli svakako su bili ispred svih ostalih u svojim generacijama. Među njima je, apsolutno, Ivica Grnja koji ovoga utorka, 26. travnja, slavi svoj 74. rođendan. Kakav je to igrač bio! Obično bi tako počinjali svi komentari onih koji su ga imali priliku gledati sedamdesetih godina i početkom osamdesetih. Nadimci Gento i Struja odražavaju dosta toga i podsjećaju na nezadrživog ljevokrilnog napadača čiji su driblinzi i brzina, prije svega, izluđivali suparničke obrane i njegove čuvare.

Bilo ga je teško čuvati, još teže zaustaviti

Nije baš kao mladić stigao u redove Bijelo-plavih, no kada je dobio priliku, pokazao je koliko vrijedi. U generaciji Ivana Lukačevića, Ljubomira Petrovića, Stjepana Čordaša, Mile Dumančića i ostalih osječkih prvotimaca, puno se toga oko njega događalo. Oduševljavao je publiku, koja ga je maksimalno uvažavala jer je oduvijek cijenila igrače koji stvaraju razliku na terenu. Nastupao je za Osječane od 1972. do 1982. godine, dosegnuo s Bijelo-plavima povratak na prvoligašku scenu u Jugo-ligi, nakon puno dramatičnih i teških kvalifikacijskih ogleda. Teško ga je bilo čuvati, još teže zaustaviti kada bi krenuo u svoj karakteristični prodor uz aut-liniju prema šesnaestercu, pa su protivnički igrači, u ono vrijeme ne baš na odgovarajući način sankcionirani od strane sudaca, često i grubim startovima nasrtali na osječku jedanaesticu.

Težak lom noge mu je skratio karijeru

U takvim okolnostima teško je bilo zaobići i one teže ozljede, nakon kojih je trebalo puno vremena za povratak na travnjak. Grnju je na našem stadionu, u dvoboju s ljubljanskom Olimpijom kao 32-godišnjaka zadesio užasni prijelom noge, a na tribinama je nastao muk. Znalo se da će ponajbolji osječki nogometaš svih vremena imati dužu stanku, no navijači nisu željeli ni pomisliti da bi to za njihovu ikonu praktički mogao biti i kraj jedne vrlo uspješne profesionalne karijere. Nažalost, bilo je upravo tako, oporavak je potrajao više od pola godine, pa su se u Klubu odlučili okrenuti nekim drugim igračima. Nije to tada bilo baš ljudski i sportski u takvim okolnostima i šteta je što Ica nije odigrao barem još oproštajnu utakmicu za NK Osijek, ako ništa drugo…

Završio i u Kući slavnih!

U ono vrijeme nogometaši su mogli, uz dopuštenje svojih klubova, stanku između dvije sezone iskoristiti da bi nešto zaradili u dalekom svijetu. Ivica je imao iznimno uspješne nastupe u Metros Croatiji Toronto, gdje je uz svog velikog prijatelja i dugogodišnjeg suigrača Luksa svlačionicu dijelio i sa slavnim Portugalcem Eusebiom.  Kakav je dojam ostavio, najbolje svjedoči uvrštenje u Kuću slavnih kanadskog nogometa! Nakon igračkog umirovljenja, posvetio se trenerskom poslu, vodio je s klupe našeg prvoligaša u više navrata, a bio je i izbornik mlađih reprezentativnih vrsta, na početku i pomoćnik Dražana Jerkovića kada se tek počela stvarati moćna i velika Hrvatska. Ostao je uvijek prepoznatljiv ljubiteljima nogometa, a navijači Osijeka ga i danas “gotive” i o njemu pričaju kao o istinskom asu na čiju popularnost nikada nije pala prašina zaborava…  Stoga, dragi naš Ica, sretan ti rođendan, uz najbolje želje da se još dugo družimo, navijamo za Bijelo-plave i prisjećamo svih onih lijepih trenutaka iz prošlosti.

Istaknute igrače Nogometnog kluba Osijek, ali i cijelu klupsku povijest od 1947. godine, možete pronaći u albumu i samoljepljivim sličicama „Osijek ale!“