U tom zanimljivom dvoboju, domaćin je pobijedio 3:2 golovima Milardovića, Ljubojevića i Jukića.

Nikako se Osječani ne mogu pohvaliti statistikom u ogledima s Dinamom, ali dobro – isto vrijedi i za sve ostale prvoligaše, imajući u vidu dominaciju Modrih u HNL-u, posebice u posljednjih 11 godina, kada su redovito bili prvaci države. Ukupno je u Gradskom vrtu odigrano 37 međusobnih utakmica, Osijek je zabilježio četiri pobjede, deset puta je bilo neriješeno, a gosti su slavili u 23 nastupa.

Prva pobjeda Osječana na domaćem terenu došla je nakon 17 dvoboja u kojima Bijelo-plavi nisu uspjeli dosegnuti pun pogodak. I onda je uslijedio 23. studeni 2003.godine kada je bilo 3:2.

Magla bila sretna za Bijelo-plave

Zanimljivo je uvodno istaknuti kako je taj susret trebao biti odigran dan ranije, dakle u subotu. Međutim, u Osijeku je toga dana bila velika magla i lopta nije mogla krenuti s centra, pa je došlo do odgode. Idućega dana u rano poslijepodne situacija je ipak bila puno „bistrija“, a osječka je momčad razveselila svoje navijače. Inače, bio je to ogled s puno prekršaja i čak 11 žutih kartona, a dvostruku javnu opomenu zaradio je Dinamov stoper Cesar i u 52. minuti je morao na „hlađenje“. U tim trenucima Osijek je vodio 2:1, golovima Milardovića u 24. i Ljubojevića u 26. minuti, kada je obrana Modrih bila konfuzna i propusna. Dinamo se vratio u igru pogotkom N. Kranjčara u samoj završnici prvog dijela, a u nastavku je Osječanima ipak bilo nešto lakše održavati prednost u odnosu na brojčano inferiornog gosta. Jukić je u 76. minuti povisio na 3:1, a Sedloski je u 89. uspio smanjiti na konačnih 3:2.

Čak petorica mladih reprezentativaca!

Osijek je u to vrijeme imao prilično mladu i poletnu momčad, predvođenu iskusnim Špeharom, a posebnu je vrijednost imao u mladim reprezentativcima D. Pranjiću, Ljubojeviću, Buljatu, Mikuliću i povremeno Brkiću. Bila je to osovina osječkog sastava, ali je svima bilo jasno kako Bijelo-plavi neće biti u stanju duže vrijeme zadržati svoje najtraženije „eksponate“. Vrlo brzo je uslijedila ponuda iz Maksimira za Pranjića i Ljubojevića koja se u bremenitim financijskim okolnostima nije mogla, niti smjela odbiti. Naravno da je to oslabilo redove našeg prvoligaša, a na iduću pobjedu nad Dinamom u Gradskom vrtu morali smo čekati do 2012...

Osijek – Stadion Gradski vrt. Gledatelja: 4.000. Sudac. M. Vitković (Vinkovci).

OSIJEK – DINAMO 3:2 (2:1)

Strijelci: 1:0 – Milardović (24), 2:0 – Ljubojević (26), 2:1 – N. Kranjčar (43), 3:1 – Jukić (76), 3:2 – Sedloski (89).

Osijek: Skender, Radics, Božinovski, Mikulić, Milardović, Buljat (od 83. Miljković, od 89. R. Grnja), Brkić, Balatinac (od 65. Jukić), D. Pranjić, R. Špehar i Ljubojević.

Trener: B. Karačić.

Dinamo: Turina, Drpić, Sedloski, Cesar, Mikić, Agić, E. Mujčin (od 46. M. Jurić), N. Kranjčar, Mitu, Zahora (od 46. Štrok) i Bartolović.

Trener: Nikola Jurčević.