Tijekom proslave „Kohortina“ rođendana upućene su poruke podrške Daliboru Žižanoviću uz veliku želju za ozdravljenjem.

U rođendanskom slavlju „Kohorte“ jezgra osječke navijačke skupine nije zaboravila svoga prijatelja i sugrađanina koji je uistinu puno dao u radu i aktivnostima grupe kroz protekla tri desetljeća. Dakako, riječ je o Daliboru Žižanoviću, višegodišnjem predvodniku navijačkog pokreta u Osijeku i nekadašnjem predsjedniku Udruge u kojoj se okupljaju „kohortaši“. Nažalost, zbog dugotrajne i teške bolesti, „Žižo“ nije bio u mogućnosti sudjelovati u zaista posebnoj proslavi koja je trajala tri dana, pa ni osobno primiti „Kohortino“ priznanje za životno djelo, tijekom promocije dokumentarnog filma „30 godina prijateljstva“.

Želim da se osjećate sretno, kratko je preko svojih najbližih kolega iz navijačkog pokreta „Žižo“ poručio svima koje veže i spaja pripadnost prema Bijelo-plavima i gradu Osijeku.

Simbol navijačkog pokreta 

Svi smo osjetili prazninu jer ga nije bilo. U kinu „Urania“ gdje mu se gromoglasno zapljeskalo, u karuselu kojega je nekada predvodio, kao i na veličanstvenoj bakljadi koju je zasigurno „milijun“ puta pregledao na svom mobitelu u trenucima kada su mu zdravstveni problemi ponovno zapriječili put do stadiona i dolazak na utakmicu koju nikako ne bi propustio da mu je stanje bolje. S istočne tribine u subotu mu je upućena poruka na transparentu „Pred zoru je uvijek najmračnije, Žižo drži se“. 

Emotivno svaki puta spominjem „Žižu“ jer je on simbol navijačkog pokreta u Osijeku. Priznajem da sam ga, gledajući i razgovarajući s njim, tamo još devedesetih godina razmišljao kako bih želio biti kao on. Uvijek je bio pun te navijačke energije i ljubavi prema Klubu koju je prenosio i na druge. Nedostaje nam na stadionu, a prvenstveno mu želim ozdravljenje i onda povratak u Gradski vrt, rekao je klupski predsjednik Ivan Meštrović.

Puno je pomogao mlađim generacijama

Dalibor je ugradio cijeloga sebe u očuvanje identiteta „Kohorte“, a upravo su njegove zasluge bile i najveće za preseljenje u prostorije u Fakultetskoj ulici u Tvrđi, kada je ozbiljnije krenule i sve brojnije aktivnosti Udruge. 

„Žižo“ je nama, tada mlađoj i nadolazećoj generaciji, jako puno pomogao. Prihvatio nas je, dao svoju punu podršku za sve ono što smo radili i uvijek smo mu se mogli obratiti ili za pomoć ili barem za poneki savjet. Zato smo mu zahvalni, a to smo izrazili ovom prilikom kroz priznanje za životno djelo na koje sigurno može biti ponosan, ističe nekadašnji predsjednik „Kohorte“ i jedan iz redova osječkih „Centuriona“, Karlo Šatvar.

Nikada se nije predavao

I doista, Žižanović je jedan od onih ljudi na osječkim tribinama uz koje se ne ostaje ravnodušan. Ljubav prema Osijeku mu je u krvi, pa je na stadion dolazio i kada mu je zdravstveno stanje bilo već vidljivo narušeno. I nikada ne bi kukao, naprotiv, uvijek bismo ga zatekli s osmijehom na licu, makar i uz onaj bolni grč kojega je zasigurno osjećao. Uvijek je naš „Žižo“ bio pravi borac, nikada se ne bi predavao i kada bi mnogi to učinili, a potpora navijača sigurno će mu dati dodatnu snagu da iz ove teške bitke izađe kao pobjednik i da ga opet vidimo u Gradskom vrtu. Sretno, prijatelju!