Natjecanje u Kupu uvijek je bilo specifično, a osim dva finala i jednog osvojenog trofeja, bilo je i velikih razočaranja…
Uoči susreta kojega će Osječani odigrati protiv Zagorca u Krapini u Kupu Hrvatske, malo ću se vratiti u prošlost i prisjetiti nekih vrlo zanimljivih dvoboja Bijelo-plavih u ovome natjecanju. Poznato je kako je NK Osijek jedini trofej osvojio upravo u Kupu i to u sezoni 1998/1999, a put do pokala započeo je utakmicom protiv trećeligaša Mosora u Žrnovnici kojega je jedva uspio pobijediti i to takozvanim „zlatnim“ golom Stjepana Vranješa u produžetku, postignutim u 94. minuti za konačnih 1:0. Bilo je puno živciranja, a iako se prošlo dalje, tko je tada mogao pomisliti da će to biti prvi korak ka osvajanju Rabuzinova Sunca…
Od mučenja s Mosorom do trofeja
Upravo je bilo tako, budući da su naši nogometaši tada otišli do kraja. U osmini finala eliminirali su Hrvatski dragovoljac, dok su u četvrt-završnici bili bolji od Varteksa. Protivnik u polufinalu bio im je Slaven Belupo koji također nije uspio zaustaviti osječku momčad, a finale s Cibalijom u Maksimiru je već toliko puta opisano i prepričano… Bilo je i prije i poslije toga još sličnih iskušenja, a na nekima se i zapelo. U listopadu 1993. ispalo se u osmini finala od Dubrovnika koji je na kraju te sezone napustio prvoligašku konkurenciju i preselio među drugoligaše. U Gradskom vrtu je bilo 1:0, no na Lapadu je Osijek poražen s 3:1. Zanimljivo je da su i godinu dana kasnije, u istom natjecanju, Osječani ponovno igrali s Dubrovnikom koji ih je u prvom ogledu svladao s 3:1, ali je na našem stadionu bilo 4:0, pa se tada prošlo dalje.
Dvaput eliminacija od drugoligaša
Nije nam nikako ugodno bilo u rujnu 1997. kada smo ispali već u šesnaestini finala od nekadašnjeg prvoligaša Mladosti 127 u Suhopolju. U 90 minuta bilo je neriješeno 2:2, pa su se igrali produžeci, a na kraju i pucali „penali“ u kojima je domaćin bio bolji i precizniji. Još je veće razočaranje bilo u sezoni 2002/2003 jer se ispalo u četvrtfinalu od drugoligaša Uljanika. Kod nas je bilo 0:0, a uzvrat u Puli završen je debaklom 4:1. Trener Stanko Poklepović nije znao kako bi to objasnio, no Puljani su te godine dogurali do finala s Hajdukom. Godine 2006. neočekivana eliminacija je uslijedila u osmini finala od drugoligaša Intera koji je slavio u Zaprešiću s 3:1.
„Mina“ za Lončarevića
Krajem devetoga mjeseca 2008. na „minu“ smo naletjeli u Unešiću. Sramotan je bio poraz od trećeligaša Zagore koja je imala veliku podršku svojih navijača i uspjela ostvariti čudo, pobjedom od 2:1. Tada su svi igrači financijski kažnjeni s 3.000 eura, kao i članovi stručnog stožera.
Rezultatski najuvjerljiviji poraz doživjeli smo u prosincu 2009. kada nas je Šibenik na Šubićevcu svladao sa 4:0 u okviru četvrtfinala. Tri godine kasnije igrali smo u finalu s Dinamom i propustili priliku za osvajanje drugog trofeja jer je u samome finišu utakmice Josip Lukačević „zapucao“ jedanesterac za 2:2 što bi nakon 0:0 u Gradskom vrtu bilo dovoljno za ukupni trijumf…
Mario Mihić