Ivan Šmudla za prvu momčad Bijelo-plavih je igrao punih 12 sezona, od 1977. do 1989. godine. Po tomu je među sedmoricom onih koji imaju najduži igrački staž u brojnim generacijama osječkog prvoligaša. Otkako je iz Gradskog vrta otišao u Austriju, gdje je i završio karijeru, promijenio je adresu i ostao u Mattesburgu, odnosno Burgenlandu.

Radim s djecom u Akademiji i mogu reći da mi je to vrlo zanimljivo. Bio sam sedam godina i pomoćni trener u prvoligašu Mattersburgu, što je također lijepo iskustvo. Eto, već sam duže od tri desetljeća ovdje sa suprugom Mandom, koja je isto Baranjka kao i ja. Naši sinovi Marko i Dino već imaju svoje obitelji, davnih dana su odrasli, pričao nam je Šmudla na početku našeg ugodnog razgovora.

Zaigrao kao 18-godišnjak u prvoj momčadi

Odmah nam je rekao da ga je baš razveselio poziv iz grada na Dravi u kojem je, ipak, postao „netko i nešto“ kada je o nogometu riječ.

Kako da ne! Srce nekako jače kuca na spomen Osijeka i Kluba u kojem sam proveo tolike godine. Došao sam u juniore, a potom sa 18,5 godina zaigrao za seniore što u ono vrijeme baš i nije bilo jednostavno i tako učestalo kao danas. Momčad je bila prilično iskusna i ja sam kao „klinac“ morao dosta raditi za suigrače, ali sam pritom od njih puno i naučio.

Igrao je u veznom redu, a na njega su se svi treneri mogli osloniti jer je uvijek bio radišan i discipliniran.

Trenirali su me: Vekić, Mihić, Đuričić u više navrata, Duvančić, Petrović i  Jasenica. Imao sam mnoštvo odličnih igrača oko sebe, svih tih sezona u Gradskom vrtu. Možda se nekako najljepše prisjetiti samih početaka kada sam zaigrao uz Lukačevića, Grnju, Čordaša, Ljupka Petrovića, Dumančića, Miljkovića, Hukića i ostale rutinere.

Zabio gol dok su igrali s osmoricom…

Kasnije su na sceni bili Kalinić, Žeravica, Džeko, Popović s kojim se „Šmuki“ odlično nadopunjavao u sredini terena, zatim Rakela, pa onda Kasalo, Karačić, Alar i mnogi drugi… Još jednog je suigrača posebno istaknuo u toj priči:

Drago mi je da sam zaigrao uz Šukera koji je kasnije postao planetarno poznat i priznat napadač, čak i „Zlatna kopačka“ Svjetskog prvenstva. Velika je to stvar ne samo za njega nego i za NK Osijek.

Odigrao je Ivan (sada mu je 61 godina) jako puno utakmica, a jednu je spomenuo više kao neku anegdotu…

Igrali smo s Hajdukom na našem stadionu. Sudac je isključio čak trojicu naših igrača i gubili smo do 90. minute 0:1. Naš vratar Dujković mi je dovikivao da odem u napad, poslušao sam ga i zabio doslovno u zadnjim sekundama za izjednačenje.

Suradnja s NK Osijek

Akademija u kojoj radi uspostavila je kontakt s NK Osijek, pa su u Austriji gostovale naše momčadi U-15 i U-16.

To mi je bilo posebno drago. Vjerujem da će takvih prilika biti još. Čujem se sa Stijepanom Vranješom, Alenom Petrovićem, a ove sezone sam bio u Osijeku na utakmici s Rijekom. Volim pogledati Bijelo-plave na TV-u kada god imam priliku, uvijek me to zanima.

Veseli ga spoznaja da je Osijek ozbiljan i organiziran klub koji je potpuno stabiliziran u svakom pogledu.

Ljudi koji upravljaju Klubom imaju svoj cilj i na dobrom su putu. Sada je to puno viša razina nego prije. Hvala Bogu da ima takvih ulagača u današnje vrijeme. Želim svom Osijeku uskoro i titulu, i o njoj se u tako posloženoj sredini i uvjetima može i treba razmišljati. Posebno kada se izgradi novi stadion, zaključio je Ivan Šmudla.