Da bi netko postao legenda u sportskom kolektivu, zaista mora obilježiti razdoblje svoje igračke karijere. A to nije uopće upitno kada govorimo o Mili Dumančiću koji je cijelu svoju profesionalnu igračku karijeru odradio u Gradskom vrtu! Nikada nije ni pomišljao da bi mogao, a kamoli želio otići iz Osijeka, pa je potpuno zaslužio naći se u skupini onih koji u klupskoj monografiji i povijesnim zabilješkama o NK Osijek imaju privilegirano mjesto.

„Trica“ protiv koje se malo tko naigrao

Nekada su broj tri na dresu nosili britki lijevi braniči pokraj kojih se nitko od napadača nije mogao „prošetati“ do suparničkih vratiju. Dumba je jako dobro znao što mu je osnovna zadaća na terenu i malo se tko protiv njega uspio naigrati. Cijelo je vrijeme bio standardan, u jako dobroj generaciji Majera, Iličina, Lončarića, Z. Rupnika, Čordaša, Lj. Petrovića, Grnje, Lukačevića... Tribine su bile pune, a momčad je uvijek davala sve od sebe, počevši od rođenih Osječana koji su nastupanje za Bijelo-plave smatrali i doživljavali privilegijom. Igrao je Mile i u onoj povijesnoj kvalifikacijskoj utakmici protiv Zagreba na prepunom Maksimiru, a punih je 12 sezona nosio bijelo-plavi dres što je pravi klupski raritet, vrijedan poštovanja i divljenja! Baš kao i spoznaja da je za svoj i naš Osijek odigrao više od  500 službenih utakmica u razdoblju od 1971. do kraja 1982. I stoga ćemo ga zauvijek pamtiti kao istinsku legendu s početka sedamdesetih godina i početkom osamdesetih.

Stalna povezanost s Bijelo-plavima

Dumančić je uistinu prošao puno toga igrajući za najdraži klub s kojim je nakon 21 drugoligaške godine 1977. izborio povratak u elitni razred nekadašnje Prve savezne lige. I ne samo to. Pokojni je Mile u dva navrata bio i direktor NK Osijeka (sredinom devedesetih i potom 2005.), oba puta je surađivao s bivšim klupskim predsjednikom Branimirom Glavašem i trenerom Ivom Šuškom, a obnašao je i niz drugih funkcija u tom razdoblju. Bio je čelni čovjek Županijskog nogometnog saveza, član Izvršnog odbora HNS-a, kao i dopredsjednik Udruženja prvoligaša. Povod ove posvete našem Dumbi je u današnjem datumu, 13. veljače,  budući da je na taj dan rođen 1953. godine, a preminuo je 5. svibnja 2015.