Još jedna klupska legenda slavi rođendan. Ovaj puta, 3. svibnja, to je Pavo Majer, nekad vrlo zapaženi vratar NK Osijek kojega su navijači „oslikali“ i na poznatom muralu u Wilsonovoj ulici. Kada je 1968. stigao u Gradski vrt iz nižerazrednog Ratara (Piškorevci) teško je bilo naslutiti da će postati jedan od onih osječkih prvotimaca o kojima će se pričati i dugo po svršetku igračke karijere. Branio je cijelo jedno desetljeće za Bijelo-plave i ostavio ozbiljan trag, zbog čega je dugo bio miljenik osječke publike.

„Beara je bio frajer, al' je bolji Pavo Majer“

Igrali su Osječani godinama u drugoligaškoj konkurenciji u bivšoj državi u vrijeme kada je Pavo čuvao mrežu, Bio je važna karika u momčadi s Miljkovićem, Dumančićem, Huljićem, Ivkovićem, Čordašem, Lukačevićem, Lj. Petrovićem, Grnjom i ostalima. Bila je to generacija koja je '77 izborila ulazak u Prvu saveznu ligu bivše Jugoslavije, po čemu je ostala upamćena jer se na to tada čekalo čak 21 godinu. Majer je bio korpulentan vratar, kako se to nekada govorilo „pojava“ između vratnica. U to je vrijeme s tribina odjekivao poznati refren „Beara je bio frajer, al' je bolji Pavo Majer“. Ozljeda mu je, nažalost, skratila karijeru, ali je ostao u Klubu kao trener mlađih uzrasta.

Uvijek rado viđen u Gradskom vrtu

Vodio je pionire, kadete i juniore, a kada je Milan Đuričić preuzeo kormilo prve momčadi, odmah ga je postavio za svoga pomoćnika. U dva su navrata njih dvojica surađivali u stručnom stožeru našeg prvoligaša. Uspješno je trenirao i nogometašice Osijeka s kojima je bio prvak Hrvatske. Ono što nas veseli je spoznaja da je Majer desetljećima vrlo često dolazio na utakmice Bijelo-plavih kao naš vjerni navijač. Uvijek bi, pritom, potencirao i češća druženja bivših igrača i trenera, bez obzira na generacijske razlike, tako da je svaki puta rado viđen u loži Gradskog vrta. Problemi sa srcem su ga u posljednje vrijeme odvojili od stadiona, pa mu prije svega želimo dobro zdravlje i dug život, čestitajući mu njegov 76. rođendan kojega slavi upravo ove srijede.