Nema ljepšeg nogometnog dokazivanja od onoga na međunarodnoj sceni. Najdraže su mi uvijek bile te europske utakmice, vjerujem i većini vama, jer je ipak stvar prestiža igrati pod okriljem UEFA-e i predstavljati svoju državu u konkurenciji poznatih i priznatih inozemnih klubova. Startali smo u srpnju 1995. kada nam je ždrijeb u pretkolu Kupa UEFA dodijelio Slovan iz Bratislave, a da nismo imali priliku zaigrati u Gradskom vrtu jer je procjena sigurnosne situacije bila takva da smo domaćini morali biti u Zagrebu, u Kranjčevićevoj ulici. I sjećam se koliko sam tada bio razočaran što se ne igra na našem stadionu, bez obzira na to što smo u slovačkoj metropoli izgubili sa 4:0 i objektivno ostali bez ikakvih šansi za prolaz…

„Lomili“ smo ugledne suparnike

U ljeto 1998. imali smo euro-premijeru pred osječkom publikom i to s belgijskim Anderlechtom. „Kraljevski“ klub bio je apsolutni favorit zbog svoga rejtinga, ali je bačen na koljena. Bilo je 3:1 i pune tribine su „proključale“ jer su svi bili svjesni kakav je trijumf ostvaren. Sigurno Osijek nije bio u to vrijeme kvalitetniji od Belgijanaca, ali su ogroman motiv, srce i podrška navijača gurnuli Bijelo-plave prema podvigu. Doduše, Anderlecht nas je ipak eliminirao, no pokazali smo mu „zube“, itekako. U gostima nam je 2000., kao prvi u europskom nizu, bio respektabilni danski Brondby. Dobili smo ga u Kopenhagenu (2:1) i trebalo je na svom terenu potvrdili plasman u drugo kolo. Opet je navijanje bilo takvo da nas Danci jednostavno nisu mogli slomiti (0:0). Sljedeći je bio bečki Rapid, još jedno poznato ime, klub s pregršt osvojenih trofeja. I pao je u Gradskom vrtu (2:1) ponovno u sjajnom ambijentu, kada su svi živjeli za još jednu veliku pobjedu.

Treba nam opet ono pozitivno „ludilo“

Tako je bilo iste sezone i protiv praške Slavije, još jednog suparnika bogate povijesti i tradicije. Nikada neće izblijediti onih 2:0 i fantastična atmosfera koju je stvorila „Kohorta“, a zdušno prihvatili i svi ostali gledatelji. Cijelim je gradom vladalo ono pozitivno „ludilo“, kada je nogomet bio najvažnija stvar i najčešća tema razgovora među našim sugrađanima. Bila je to jesen za pamćenje, koja će se još dugo prepričavati u gradu na Dravi. U srpnju i kolovozu 2017. jedan novi i po mnogočemu drugačiji NK Osijek vratio se na europsku pozornicu. Švicarski Luzern je osjetio da u inače mirnoj Slavoniji postoje strastveni „tifozi“ koji su proslavili pobjedu svojih miljenika (2:0), da bi nakon toga uslijedio senzacionalni trijumf nad slavnim PSV-om. Rugali su se Nizozemci, iako smo ih dobili usred Eindhovena, da su došli u „podrum Europe“. A znamo kako su prošli u uzvratu, kada je u Osijeku sa svih strana „grmjelo“ od potpore krajnje motiviranim i pokazalo se – igrački krajnje nadahnutim Osječanima. Pisala se tada nova stranica klupske povijesti, a slavlju nije bilo kraja još danima nakon prolaska u play-off rundu Europske lige.

Ponosno pokažimo svoje boje!

Pun stadion imali smo, dakako, i u završnom krugu tih kvalifikacija, kada smo ugostili bečku Austriju, koja se mogla pohvaliti i nastupima i u Champions League.  Nažalost, nesretno smo poraženi u Gradskom vrtu (1:2) uz onaj promašeni jedanaesterac kod vodstva od 1:0, no i u toj utakmici se odlično navijalo. Sezonu poslije u srce Slavonije stigao je slavni Rangers (0:1) gdje nam je ipak bilo potrebno više od onih 7.112 navijača da bismo Škote natjerali na paniku u okolnostima kada nam je momčad sasvim dominirala na terenu… I sve bi ovo trebala biti fina uvertira za ono što nas čeka u četvrtak, 1. kolovoza, od 20,45 sati. Tada ćemo opet ponosno pokazati svoje boje i odanost najdražem, bolje je reći – jedinom klubu. I treba nas biti što više jer je brojnost itekako važna, svakome od nas. Jednostavno, u takvim prigodama uloga navijača poprima posebnu dimenziju. Stoga se slažem s prijateljima i poznanicima, svima onima koji na raznim forumima poručuju kako nema isprika za nedolazak. Idemo zajedno u novu sportsku bitku, svjesni da opet možemo puno toga napraviti. Ne propustimo to učiniti. Da nam večer nakon „tekme“ bude savršena, još jedna u kojoj ćemo uživati.

Napisao: Mario Mihić