Najuvjerljiviji trijumf u Kupu Hrvatske Osječani su ostvarili 2002. kada su svladali Oriolik s 9:0.
Pobjeda od 8:0 u Vukovaru jedna je najuvjerljivijih u našoj klupskoj povijesti, dakako kada su u pitanju natjecateljske, isključivo službene utakmice. No, ipak nije izražena s najvećim brojem pogodaka u suparničkoj mreži. Naime, u istome natjecanju, također u šesnaestini finala, Osijek je u Oriovcu svladao tamošnji Oriolik rezultatom 9:0. To nam je do sada ostao rekordan trijumf, a malo je nedostajalo u ogledu s Vuteks Slogom da bude nadmašen, s obzirom na broj prigoda koje je osječka momčad imala protiv lokalnog trećeligaša…
Sačuvali prednost u Koprivnici
Nadam se da je to dobar zalet za predstojeći prvenstveni dvoboj protiv Slaven Belupa, a meni je jedan susret s „Farmaceutima“ ostao u posebnom sjećanju. Ne samo zbog konačnog ishoda, nego i scena kojima sam svjedočio nakon utakmice. Igralo se također u Kupu Hrvatske i to u polufinalu, a godina je bila 1999. Uzvratni dvoboj u Koprivnici završio je bez golova (prethodno je u Gradskom vrtu bilo 1:0 za Osijek) i Bijelo-plavi su uspjeli izboriti svoje prvo finale u kojem su kasnije osvojili Rabuzinovo sunce svladavši Cibaliju u Maksimiru s 2:1. U ožujku te ’99 bilo je dosta hladno u Podravini, a nervoza je bila velika i na terenu i izvan njega jer je i ulog bio takav. Na klupi domaćina Luka Bonačić je stalno nešto prosvjedovao, da bi na kraju svoj bijes, osim na suca, usmjerio i na – mene!
„Naletio“ sam Bonačiću
Radio sam tada prijenos za Gradski radio, a nakon što su Osječani uspjeli sačuvati prednost iz prvog ogleda, sretan sam se spustio do svlačionice kako bih čestitao našim dečkima. Nije se to svidjelo šjor Luki koji me je verbalno napao, ljut što njegovi izabranici nisu uspjeli pobijediti. Ne mogu reći da je Bonačić pritom bio osobito neugodan, no očito sam mu se među prvima pojavio pred očima, u pogrešno vrijeme i na krivom mjestu. Ipak sam ostao iznenađen jer smo samo dvije godine ranije sasvim dobro surađivali dok je bio na klupi Osijeka. I još nešto me je zasmetalo u to vrijeme. Milan Đuričić je vodio našu momčad, uspio je s njom izboriti finale, a onda mu je onemogućeno da na klupi ostane i u borbi za pobjednički trofej u nacionalnom Kupu. Uprava je angažirala Stanka Poklepovića, tako da je „Čvalji“ uskraćena velika čast što mnogi i danas smatraju nepravdom. I slažem se s njima.
Napisao: Mario Mihić
Foto: Dubravka Petrić/PIXSELL