U iščekivanju smo skorašnjih građevinskih radova na izgradnji novog stadiona i Kampa Pampas. U tom kontekstu zanimljivo je podsjetiti se kako je nastajalo sadašnje zdanje Gradskog vrta. Vraćamo se pritom na ljeto 1977. kada se, na „krilima“ povratka Bijelo-plavih u Prvu saveznu ligu, nakon 21 godine igranja u drugoligaškoj konkurenciju, krenulo u sveobuhvatne radove. Oni su se odvijali tijekom stanke između dvije sezone, a za njih je osigurano 35 milijuna ondašnjih dinara.

Kapacitet je bio 42.000 gledatelja

Izrada projektne dokumentacije bila je povjerena osječkoj tvrtki „Arhitekt“ koja je sa Zavodom za urbanizam i izgradnju radila i na urbanističkom rješenju. Građevinske radove izvodile su „Gradnja“ i „Tehnika-beton“, a odlučeno je da kapacitet bude 42.000 gledatelja. Stadion je dobio „potkovičasti“ oblik s time da je dio Zapadne tribine, za 7.500 gledatelja, trebao biti natrkiven.

Međutim, ta faza projekta nikada nije realizirana, nego se u kasnijim zahvatima improviziralo, pa se natkrilo samo 1.000 mjesta u ložama. Uglavnom, do 21. kolovoza ’77 u funkciji su bile istočna, sjeverna, južna i donji dio male zapadne tribine, dok se na onoj velikoj nastavilo raditi.

Planirano je i sportsko-rekracijsko središte

Tadašnja izgradnja stadiona potaknula je i razmišljanja o konačnom i definitivnom izgledu te rješenju prostora Gradskog vrta. U planu je bilo da to bude veliko gradsko sportsko-rekreacijsko središte. Ti su planovi uključivali zatvorene plivačke bazene, sportsku palaču, pistu za led i koturaljke, terene za rukomet, odbojku, košarku, mali nogomet, tenis i još neke sportove.

Na čelu projektnoga tima bio je ing. Milan Mitevski, a najviše zasluga za izgradnju stadiona pripisivalo se tadašnjem vrlo agilnom predsjedniku Željku Huberu te Ivanu Borovcu.