Nastavljamo započetu priču o svim trenerima koji su bili za kormilom Nogometnog kluba Osijek otkako se igra HNL, dakle od ranoga proljeća 1992. godine. U prvom dijelu, objavljenom prošloga tjedna, došli smo do kraja prvog mandata Stanka Mršića koji je bio vrlo uspješan, no nije predugo trajao, budući da je završio u drugoj polovici ožujka 2001. Tadašnje se klupsko rukovodstvo odlučilo da njegov nasljednik bude Vlado Bilić koji je desetak godina ranije u tandemu s Goranom Popovićem već bio na klupi Bijelo-plavih. Odradio je završnicu sezone 2000/01, potom startao u iduću natjecateljsku godinu i zadržao se na toj funkciji do kraja rujna 2001., odnosno u prvih osam kola.

Đuričić odstupio nakon samo pet kola

Nakon Bilića dolazi do izbora Vjekoslava Lokice, Splićanina koji se baš i nije snašao u Gradskom vrtu. Već u ožujku 2002. postao je bivši, nakon što je Osijek doživio svoj najteži domaći poraz u Ligi 1:6 protiv Zagreba. I onda Antun Novalić, predsjednik NK Osijek u to vrijeme, dovodi Miroslava Blaževića, legendarnog izbornika „Vatrenih“. Ćiro je u našem Klubu odradio 10 utakmica u HNL-u, bez većih problema završio turbulentnu sezonu i napustio grad na Dravi. Angažiran je Milan Đuričić, kojemu je to bio već peti povratak na osječku klupu. Činilo se da bi mogao biti dugotrajnije rješenje, ali je odstupio već nakon uvodnih pet prvenstvenih utakmica. U kolovozu 2002. nasljeđuje ga „klupski vojnik“ Vlado Bilić koji je u toj sezoni 2002/2003 ostao za kormilom do 22. kola.

Ni Čordaš nije pronašao zajednički jezik

Potom nam po drugi puta za trenera stiže iskusni Stanko Poklepović s kojim smo 1999. osvojili i jedini trofej – Kup Hrvatske. Poveo je momčad u Ligi za ostanak, međutim, otkaz mu je uručen nakon samo nekoliko mjeseci, već u svibnju 2003. Četiri završne utakmice u toj sezoni odradio je Nenad Gračan, ali ni s njim nije došlo do nastavka suradnje. Nakon njega u Osijek stiže naš bivši kapetan Branko Karačić kojega se nije diralo u natjecateljskoj 2003/2004. No, ugovor nije produžen, pa se opet tražilo novo rješenje. Bio je to Stjepan Čordaš koji nije imao nimalo laku zadaću jer je na raspolaganje dobio mladu i neiskusnu momčad. „Čarli“ je uspješno ispunio svoju misiju, a kako se nije usuglasio sa čelnicima oko vizije za iduće razdoblje, ponovno se krenulo u potragu za novim kormilarom…

Lončareviću presudila Zagora

Stiže nam drugi puta još jedan iskusni trenerski „lisac“ Ivo Šušak. Bez ikakvih potresa je izdržao cijelu sezonu 2005/2006., startao i u sljedeću, ostavši osam kola, do rujna ’06. Predsjednik Kluba u tom razdoblju, Branimir Glavaš, na iznenađenje mnogih na odgovornu dužnost postavlja Miroslava Žitnjaka iz Škole nogometa. No, on je vodio Bijelo-plave samo na osam utakmica i opet se došlo do zaključka da momčad mora preuzeti netko iskusniji. Izbor pada na Iliju Lončarevića koji stiže u studenome 2006. I konačno smo imali trenera koji se nešto duže zadržao u Gradskom vrtu. Odradio je sezonu do kraja, potom i cjelovitu 2007/2008 u kojoj se Klub vratio u sam vrh hrvatskog nogometa. Osijek je zauzeo treće mjesto na tablici s istim brojem bodova kao i drugoplasirani Slaven Belupo. Lončarević je, logično, krenuo i u sezonu 2008/2009, ali mu nije oproštena eliminacija od trećeligaša Zagore u Kupu Hrvatske i došlo je do smjene…

Nastavlja se…

Napisao: Mario Mihić