Kada netko čak 13 sezona odigra u bilo kojem klubu, posebice profesionalnom, svakako zaslužuje status klupske legende. To je u našem slučaju Stjepan Čordaš (69), bivši istaknuti prvotimac NK Osijek, kapetan momčadi, a kasnije i uspješan trener Bijelo-plavih. Rekorder je po broju natjecateljskih godina koje je igrački proveo u redovima osječkog prvoligaša, od 1969. pa zaključno s 1982. S kapetanskom vrpcom na ruci bio je predvodnik i generacije koja se 1977., nakon 21 godine, vratila na prvoligašku scenu bivše Jugoslavije. Kao trener je u više navrata vodio Osječane, s kojima je ušao i u prvo prvenstvo HNL-a ’92 i osvojio odlično treće mjesto.

Dugo već ne živim u Slavoniji, ali će moj rodni grad za mene uvijek ostati po svemu poseban. Pratim svaku informaciju vezanu uz Osijek, dakako da se to odnosi i na Klub u kojem sam proveo toliko vremena. Uspomene su ostale i nikada ne blijede, pričao nam je popularni „Čarli“.

Rad s klincima i talentirani Adriano

Već je više od dva desetljeća Stjepan stanovnik Samobora, odnosno da budemo precizniji, skrasio se u obližnjoj Gradni. Kći Sanja mu već godinama živi u Francuskoj, a sa sinom Darkom je angažiran u nogometnoj školi.

Da, to je u Stenjevcu, iznad Podsuseda, a dolazili su mi i neki stariji dečki na individualni rad. Dakako da je to sada u fazi mirovanja, ali se nadam da ćemo se uskoro ponovno svi skupa angažirati kada je nogomet u pitanju i vratiti se normalnim aktivnostima.

Čordaš ima četvero unučadi, a i peto je na putu čemu se posebno veseli. No, i njegov mlađi sin Adriano ga tjera na stalni angažman.

Mali je u pionirskom uzrastu i zaista ima „ono nešto“, kako to volimo reći. Da se tako izrazim „jede loptu“ i sigurno je potencijal. Općenito, zadovoljstvo je raditi s mladima koji imaju veliku volju i zaljubljeni su u nogomet.

Vjerovati u domaće dečke

Stjepan se od svojih Osječana najčešće čuje sa Zdravkom Rupnikom s kojim se, kaže, naširoko raspriča, a nogomet je pritom neizostavan.

Znate kako to obično biva, obično smo svi u nekom kontaktu kada si čestitamo blagdane. No, čujem se i s Ilijom Ivkovićem, Ljupkom Petrovićem, Ivanom Marasom i drugima. Dakako da se dotaknemo i nekadašnjih igračkih dana, trenerskog posla, kao i sadašnjice NK Osijek. Drago mi je što je Klub financijski stabilan i što mu je Škola i dalje kvalitetna i produktivna. Osijekove mlađe kategorije ne može baš svatko proći, stoga se treba vjerovati u svoje dečke. Neka bude još i više domaćih igrača ubuduće, a drago mi je posebno zbog malog Žapera da se prometnuo u standardnog prvotimca i mladog reprezentativca.