Osijek je treći na tablici, Europa mu je realnost već i prije polovice Prvenstva, a do prije nekoliko mjeseci još se grčevito borio za opstanak u Ligi.

Gotovo je polovica Prvenstva u HNL-u iza nas i možemo reći da nam je vrlo ugodan pogled na tablicu. Osijek je na trećem mjestu, iza Rijeke i Dinama koje su svi ionako očekivali u borbi za sam vrh jer objektivno imaju i najkvalitetniji igrački kadar, da o drugim, logističkim stvarima i ne govorimo. Bijelo-plavi su odmah iza njih, a ispred Hajduka i svih ostalih, što je jako velik napredak u odnosu na niz prethodnih godina kada nam je momčad tavorila u donjem dijelu ljestvice, pa i u posljednjim kolima spašavala prvoligaški status.

Gledajući u tom kontekstu, teško je ne iskazati zadovoljstvo učinjenim u dosadašnjih 15 kola. Osječani cijelo vrijeme zauzimaju poziciju u vodećem kvartetu, gotovo su već sada nedostižni za one klubove koji također imaju sasvim solidan igrački kadar i ambiciju da se uključe u borbu za Europu koja je našim dečkima naprosto postala – realnost. 

Srušili i neugodne tradicije

Podsjetit ćemo da je ova godina, zapravo, trebala biti prvenstveno jedno prijelazno razdoblje, naravno s određenim natjecateljskim iskorakom, no pritom se stručnom stožeru ni igračima nije nametao nikakav imperativ.

Nije lako iz frustrirajuće borbe za opstanak nakon svega nekoliko mjeseci doći u situaciju da igraš derbije i pobjeđuješ puno češće u odnosu na negativne rezultate koji su nam svima bili opterećenje.

Osim toga, Osijek je počeo rušiti i ružne tradicije  o kojima se također učestalo govorilo. Druga puta u zadnjih 25 godina slavili smo pobjedu u Maksimiru, prethodno je srušen gotovo desetljetni mit i o nepobjedivosti Slaven Belupa u Koprivnici, a u Gradskom vrtu je napokon ostvaren trijumf nad najneugodnijim gostom, zagrebačkom Lokomotivom. Trebamo li podsjeti na niz od pet uzastopnih gostujućih „troboda“ što niti jedna prijašnja klupska generacija nije uspjela ostvariti kroz dugu klupsku povijest...

Ne budimo neskromni, ako se dogodila i poneka lošija utakmica, neki bod više izgubljen na domaćem terenu, to opet ne može pokvariti opći dojam koji je svakako pozitivan, o čemu brojke (bodovi) ipak najbolje govore.

Stvaranje uvjeta za - navijače

Isto tako, znamo da je borba za navijače i njihov povratak na tribine – nešto duži proces. Uostalom, zar Rijeka nije lider na tablici i to uvjerljivo ispred Dinama, pa ni malo zdanje Rujevice, kapaciteta tek nešto većeg od 5.000 gledatelja, nije popunjeno, osim u prijašnjim europskim nastupima riječke momčadi.

Nije to, dakle, specifično samo za Osijek, Riječani igraju top-nogomet za naše prilike, grad su s 200-injak tisuća stanovnika, a stadion im nije do kraja pun. Znajući da su vlasnici NK Osijek odlučno krenuli i u projekt izgradnje novog „hrama“ nogometa, nadamo se da će značajno povećanje komfora i konačno stvaranje uvjeta za obiteljski dolazak na utakmice, u bliskoj budućnosti i značajnije povećati broj posjetitelja na tribinama. Posebno jer će Osječani, uvjereni smo, kako to već pjevaju i njihovi navijači, opet biti na nogometnoj karti Europe, gdje mu je po mnogočemu ponovno i mjesto.