Nogometni klub Osijek pokrenuo je neke nove aktivnosti u smislu kvalitetnije promidžbe i prezentacije javnosti te naravno približavanja navijačima.
Iznova smo, dakle, pokrenuli internet stranicu našeg najdražeg kluba. U tom smo segmentu promidžbe imali duže „prazno“ razdoblje koje ne priliči najpopularnijem sportskom kolektivu u ovom podneblju i morali smo to ispraviti, znajući da u vrijeme stalne web evolucije ne smijemo gubiti korak s drugima.
I to je bitan segment novog pristupa kojega aktualno klupsko čelništvo ima prema javnosti i svojim navijačima. Želimo biti dostupni, ponuditi i podijeliti sve zanimljive i aktualne informacije svima koji prate NK Osijek u bilo kojem segmentu njegova djelovanja.
Netko će, možda, reći da je sve to skupa manje bitno, vjerojatno će za neke biti i marginalno u odnosu na cjelovito stanje i prioritetne ciljeve, međutim, pomake treba tražiti u svemu. I svaki je na svoj način dragocjen. Da bismo klub približili njegovim simpatizerima, moramo se prezentirati i na ovoj razini. Drago mi je ustvrditi da su oživjele marketinške aktivnosti i da se u Gradskom vrtu pokušava osmisliti nešto novo, sadržajno i zanimljivo. Vjerujem da idemo u dobrom smjeru i da će nam angažman i aktivnosti koje ćemo poduzimati donijeti i vidljive učinke na planu kvalitetne promidžbe, bez koje nema ni odgovarajuće logističke potpore.
Naravno, da bismo generalno napravili iskorak, u najširem smislu funkcioniranja, ovisit ćemo itekako o rezultatima – momčadi na terenu. To je, ipak, osnova svega. Jer da bismo rasli, jačali i uzdizali se, igrači će nam morati značajnije pomoći, svojim boljim igrama i bodovnim učinkom. Osobno nimalo ne dvojim da bijelo-plavi vrijede više od aktualnog pretposljednjeg mjesta na tablici koje ih ponovno svrstava među najugroženije u Ligi 10. Vjerujem da će nam dečki priuštiti puno više sportskog zadovoljstva u nastavku Prvenstva, unatoč neospornoj činjenici da je Osijek ove sezone u žestokoj nemilosti sudaca i učestala žrtva njihovih brojnih propusta i pogrešaka.
Ne želim vjerovati da je isključivo u pitanju namjera, ali si ipak postavljam pitanje je li to baš sve u domeni slobodne sudačke procjene i uvjerenja... Nekako je previše toga da bi se tretiralo slučajnim i mirno promatralo, bez žustrije reakcije. A ne želimo ništa više od ravnopravnog tretmana s ostalima. Kojega do sada definitivno nismo imali. Krajnje je vrijeme da se i to promijeni.
Piše: Mario Mihić