Svaka vam čast – navijači! Stalno to ponavljam nakon nedjeljne utakmice i onako lijepe atmosfere u Gradskom vrtu. Prepoznali su Osječani situaciju u kojoj se nalazi naš prvoligaš i u završnici sezone odlučili mu pružiti istinsku potporu. Na tribinama je protiv Istre bilo preko 7.000 gledatelja, za koje zaista možemo reći da su svi bili Kohorta! Jer svi su imali samo jednu želju: pobjedu bijelo-plavih i produženje vjere, a ne samo nade da će Osijek ostati u HNL-u. I zato nam je ova pobjeda nad Puljanima, osim tri velika boda, donijela i ono drugo, ništa manje zadovoljstvo. Spoznaja da sportski brand grada na Dravi opet puni stadion, sama po sebi je vrijedna ushićenja koje smo rijetko imali prigodu osjetiti tijekom još jedne turbulentne godine. Ta činjenica da ljudima nije svejedno, da su 90 minuta dušom i srcem bili uz svoj Osijek, vrijedna je borbe do posljednje kapi znoja, pa i krvi na terenu, ako treba...

Obuzme me osjećaj ponosa kada čujem od Pamića, prije njega od Štimca i Kopića, da je osječka publika takva da bi je oni samo poželjeli u svojim sredinama. I da takvi navijači ne samo da zaslužuju prvoligaša, nego bi on trebao biti tamo gdje mu je zasigurno mjesto, imajući u vidu rejting i tradiciju u hrvatskom nogometu. Među četiri najbolja, bez imalo dvojbe. Naravno, sada su nam sve misli usmjerene na opstanak, no NK Osijek ima obvezu vraćati se na pozicije koje mu pripadaju. Posebice i zbog onih koji su i u nedjelju pokazali koliko im je stalo do uspjeha i ostvarenja cilja. Nisu to bili samo gledatelji, u Gradskom vrtu je bilo 7.000 istinskih navijača koji su od prve do posljednje minute bodrili našu momčad. Dobro je rekao Ivo Šušak. Bila je to prava simbioza, onih na tribinama i onih dolje, na užarenom travnjaku. Kada je tako, Osijek svakoga može nadjačati i baciti na koljena. Zato nas i ne čudi što među igračima ovaj puta nije bilo slabog mjesta. Svi su zaslužili čestitke za borbenost, ona je bila neupitna, ali je i sama izvedba bila dobra i uvjerljiva u odnosu na protivnika.

Kada s istoka krene onakvo navijanje i ne prestaje do posljednjeg sučevog zvižduka, kada to pljeskom zdušno prihvate i oni nešto umjereniji na zapadu, Osijek ima dimenziju više. U takvom ozračju nitko nema pravo podbaciti u pristupu, a vidjelo se koliko je igračima stalo da opravdaju potporu i očekivanja puka. I zato sam optimist. Ponajviše jer je u momčad ubrizgana ona posebna energija, onih koji svoj klub ne ostavljaju prepuštenog na (ne)milost sudbini. I zato ćemo uskoro opet zajedno zapjevati „Grad na Dravi danas slavi, naprijed naši bijelo-plavi“!