Sve su kombinacije moguće, pa i pritisak ostaje veliki. Za izbjegavanje ponora dovoljan je i bod, a s priželjkivana tri Osijek bi, uz pobjedu Zagreba nad Istrom, mogao i do spasonosnog osmog mjesta.
Predstoji nam posljednje kolo HNL-a, nadamo se i završni ogled našeg prvoligaša u ovoj, još jednoj iznimno turbulentnoj sezoni. No, da bi se ostvario takav rasplet, uz pobjedu bijelo-plavih protiv Slaven Belupa, morao bi se „poklopiti“ i ishod utakmice u Kranjčevićevoj gdje se nadamo da će Zagreb, koji je i dalje u borbi za 4. mjesto i plasman u Europu, osvojiti sva tri boda protiv Istre i tako ostaviti Puljane iza Osijeka. Nekako po strani ostaje dvoboj u Stanovima u kojem već otpisani Zadar, uslijed nedobivanja licence, dočekuje Lokomotivu čiji je europski status došao u pitanje...
A uoči same završnice Prvenstva ponovit ću još jednom ono o čemu sam prošli puta pisao. Osječanima je najvažnije izbjeći 10. mjesto koje neminovno vodi u drugoligaški ambis, a da se to ne bi dogodilo, Vojnović i suigrači ne smiju doživjeti poraz od Koprivničanaca, iako čak ni on ne bi bio poguban u slučaju da Zadar ne dobije „lokose“. Ako bi osječki susret završio neriješenim rezultatom, Osijek bi morao u kvalifikacije s drugoligašem Sesvetama, a svakako bi najbolji scenarij bio da i u Gradskom vrtu i u Kranjčevićevoj pobjede ostvare domaće momčadi. To bi nam osiguralo bezbrižnu osmu poziciju i kraj svih muka i neizvjesnosti. Puno je, dakle, sličnosti s prošlom sezonom kada je utakmica s Hrvatskim dragovoljcem bila naše „biti ili ne biti“. Opet moramo strijepiti, nadajući se da će tijek subotnjeg dvoboja ipak ponuditi nešto manje nervoze i napetosti nego u svibnju 2014., kada je Josip Barišić spasonosni pogodak postigao u 83. minuti.
Ne sumnjamo da će ambijent na stadionu opet biti itekako poticajan za igrače na terenu, a podrška s tribina neupitna od prve do posljednje minute, čemu smo svjedočili i prije dva tjedna kada se igralo s Istrom. U prilog nam ide i spoznaja da će trener Ivo Šušak na travnjak moći poslati trenutno najbolju jedanaestoricu, kao i činjenica da „farmaceuti“ nemaju poseban natjecateljski naboj. No, ne smijemo se i nećemo u to pouzdati jer bi moglo biti itekako opasno. Nije Slaven Belupo imao nikakav poseban motiv ni u prošlom kolu kada je u „vaterpolu“ ugostio Zadrane, pa je bio goropadan i maksimalno angažiran. Dakle, trebat će opet maksimalno zapeti da bi se došlo do trijumfa, četvrtog u domaćem nizu.
I dok čekamo tih presudnih 90 minuta, u mislima nam se vraća film iz ogleda s Puljanima u kojem su Osječani imali barem pet-šest pravih „zicera“, a pobijedili su samo s 1:0. Da su zabili još samo jedan gol u toj potpunoj inicijativi, tada bi i od zeleno-žutih imali bolji međusobni skor u slučaju istog broja bodova, što također nije nerealna računica. No, da se ne bavimo kalkulacijama, prepustimo igračima da odrade svoj dio posla. Oni bi svoje napravili napravili pobjedom, a u Zagrebu kako bude... Na to ionako ne možemo utjecati.
Piše: Mario Mihić