Vjerujemo da nije bilo ravnodušnih nakon onoga što su u najiščekivanijoj utakmici državnog prvenstva pokazali Osijek i Dinamo. Zapravo je šteta što u takvim ogledima oni ne potraju i nešto duže jer kada pršti na sve strane, brzo nam prođe i tih 90 do 100 minuta. A derbi je uistinu ponudio puno toga i svi su na kraju zaključili da je bio jedan od najzanimljivijih u posljednjih nekoliko godina. Nama je trebala pobjeda da bismo se još jednom probili ispred Modrih na ljestvici, no i remi nas na kraju nije razočarao jer su dečki učinili sve što su mogli na terenu. Bilo je to ovaj puta dovoljno za podjelu bodova, a svi koji su igrali zaslužuju čestitke.

Osijek nije ustuknuo

Mi Osječani možemo biti ponosni na Bijelo-plave, baš kao što je to i Nenad Bjelica. Pružili su maksimum, izgarali na terenu u borbi za „svaku loptu“ i u svakom trenutku vjerovali da mogu do trijumfa. Zadaća je bila najteža moguća u domaćim okvirima, protiv suparnika koji je respektabilan i uspješan na europskoj razini, dok je u HNL-u neprikosnoven već godinama. Osijek nije ustuknuo, naprotiv, naša je momčad, kako smo i najavljivali, vjerom u svoju kvalitetu i mogućnosti potpuno otvorenog garda krenula u nadigravanje  i veliku bitku koja se cijelo vrijeme vodila u Gradskom vrtu. Samopouzdanje se nije poljuljalo ni nakon Dinamovog vrlo ranog vodstva i još jedne prilike koju su gosti imali u početnom razdoblju susreta. Brzo su se stabilizirali osječki redovi, krenule su i prijetnje prema Livakoviću, a najveće su bile u dvostrukim šansama Bočkaja i Kleinheislera koji nisu uspjeli promijeniti rezultat.

Erceg zaslužio pogodak

U drugom poluvremenu, ulaskom Ercega u igru, Osječani su još više pritiskali iako su s druge strane morali itekako paziti na protivničke protunapade. Nije lako učestalo kretati u napade, kada znaš kakav napadački arsenal imaju Krznarovi izabranici, ali smo unatoč tomu gledali stalne pokušaje osječkih nogometaša da dođu do izjednačenja. Livaković je bio na velikom iskušenju kada je Mierez u svom stilu pucao glavom, da bi nešto kasnije gostujući čuvar mreže ipak kapitulirao. Bilo je to u 64. minuti, Kleinheisler je svoj prodor završio odličnim ubačajem za upornog Ercega koji je trzajem glave loptu smjestio u desni kut za 1:1. Nije se Osijek, dakako, zadovoljio time nego je nastojao svim silama doći i do novog pogotka, bilo je nekih situacija iz kojih se moglo nešto više napraviti, međutim, treba iskreno priznati da je i Dinamo mogao do pobjede, posebno u samom finišu.

I statistika potvrđuje izjednačenost

U svakom slučaju, bio je to Osijek kakvog smo željeli vidjeti na travnjaku u ovakvom dvoboju. Odlučan i žustar, onog pravog stava i garda, neupitnih pobjedničkih ambicija. Na suprotnoj strani bila je momčad prepuna reprezentativaca i s ogromnim europskim iskustvom, naviknuta na trofeje i zasigurno jedna od najjačih u Dinamovoj povijesti. U tom kontekstu treba vrednovati i ono što su Bijelo-plavi prezentirali, odigravši potpuno ravnopravno što je pokazala i završna statistika. Vidjeli smo izjednačeni broj udaraca (10-10, 4-4 u okvir vratiju), posjed lopte je bio 50-50, omjer kornera 5-6, a oba su vratara imala po tri obrane. I ukupni je dojam, izvan ovih brojki, bio vrlo dobar jer se stalno nešto događalo i nitko se sve do posljednje sekunde nije zadovoljavao postignutim nego je „jurio“ i preostali dio plijena. Borba za titulu i dalje ostaje otvorena, aktualni je prvak zadržao malu prednost, ali Osječani sigurno neće odustati sve dok postoje i najmanji izgledi da prvi presjeku ciljnu vrpcu.