Kolika je, zapravo, u sportu nerijetko tanka nit između ushićenja i razočaranja, vidjeli smo i u nedjelju navečer u Gradskom vrtu. Posebno je tako, kada se gleda iz navijačkog kuta, najčešće samo ili isključivo na osnovu rezultata koji je, uvjerili smo se po tko zna koji puta, često splet ili posljedica raznih okolnosti na terenu. No, kako god bilo, Osijek je definitivno zaslužio bodove protiv Gorice, iako nam se u onom najružnijem scenariji, koji dakako nije bio nemoguć, moglo dogoditi da ovu utakmicu izgubimo. Pišemo to u kontekstu činjenice da je na semaforu do 84. minute stajao rezultat 1:2…

Promjene koje su donijele puno živosti

Nikada se ne smije posustajati što se tiče želje i upornosti jer se ne kaže uzalud kako sreća prati hrabre. Osječani su baš tom svojom energijom, stalnom ugrozom suparničkih vratiju tijekom drugog poluvremena, potaknuli i navijače na značajnu podršku, a u takvoj simbiozi protivnik je pokleknuo unatoč prednosti koju je u dva navrata imao. U prvih 45 minuta to je sve skupa bilo na slabijoj razini jer se unatoč inicijativi i pokušajima da se dođe do nekih ozbiljnijih šansi, u tome nije uspijevalo. S druge strane, opet nam se dogodilo da je protivnik zabio iz prvog udarca, kada je Kalik neobranjivo pogodio i izazvao komentare da takve golove zabija samo protiv Osijeka, prisjećajući se i međusobnog dvoboja odigranog prošle sezone u Velikoj Gorici. Bitne stvari napravio je Bjelica prije nego li se krenulo u nastavak susreta, kada je na teren poslao Bočkaja i Topčagića, a sredinom drugog dijela Dakua i Kleinheislera.

Lončar za erupciju na tribinama

Bijelo-plavi su postali puno življi, opasniji i okomitiji, stvarali su dosta problema obrani Goričana jer su je cijelo vrijeme „nagrizali“, posebice jer smo na bokovima dobili prodornost i kvalitetne ubačaje sa strane. I raspoloženi vratar Banić našao se na mukama jer mu se prijetilo i udarcima izvan šesnaesterca i kvalitetnim centaršutevima, a za nagradu je došao i Dakuov prvijenac u HNL-u, u 75. minuti. Bio je to dodatni impuls našim dečkima na travnjaku, ali im se dogodila neopreznost šest minuta kasnije koju je Rendulićeva momčad spretno iskoristila za novo vodstvo. No, nije bilo nikakve depresije ni potonuća, nastavilo se žestoko napadati i tražiti novo izjednačenje. Uslijedilo je vrlo brzo, nakon odličnog kornera Bočkaja i još jedne vrhunske reakcije Dakua. I tu priči nije bio kraj. Nakon što je vratar Gorice „skidao“ udarce Kleinheisleru čak u tri navrata te Ndockytu u sudačkoj nadoknadi, kapitulirao je u 94. minuti. Opet je Bočkaj idealno ubacio iz kuta, da bi se Lončar u pravo vrijeme našao na pravom mjestu i iz peterca Osijeku donio itekako vrijednu pobjedu za pravu erupciju na tribinama. Proslavili su to igrači s navijačima koji također zaslužuju pohvale i čestitke jer su svoje ljubimce glasnom potporom nosili do trijumfa.