Piše: Mario Mihić

S današnjim početkom priprema našeg prvoligaša za drugi dio državnog prvenstva (iz Kupa smo, nažalost, ispali...), svi oko osječkog nogometnog prvoligaša pričaju samo o Mađarima. I o tome hoće li uistinu Meszaros & comp. već do kraja ovoga mjeseca imati jasnu situaciju o preuzimanju vlasničke strukture u Gradskom vrtu, što će ovisiti o zajedničkoj prodaji većinskog paketa dionica kojima bi mađarski investitor krenuo u akciju spašavanja, a potom i stabilizacije NK Osijeka. Međutim, neću u ovome tekstu pisati o tome jer je riječ o temi koja se gotovo svakodnevno „žvače“ u medijima, a posao ionako tek treba ući u završnu fazu...

Nešto drugo bih ovom prigodom želio istaknuti, a tiče se momčadi i njezina trenera. Naime, ne trebamo i zapravo ne smijemo smaknuti s uma činjenicu da je Osijek pretposljednji na tablici nakon prvog dijela sezone, a time i na ugroženoj poziciji koja nudi sve osim sigurnosti u nastavku HNL-a. No, također je potpuno jasno da je taj položaj bijelo-plavih mogao biti i značajno teži da se momčad nije trgnula u posljednjih pet-šest utakmica i vratila povjerenje u svoje mogućnosti. A za to je svakako zaslužan i kormilar osječkog broda, ozbiljno nasukanog u vrijeme kada je Zoran Zekić prihvatio poziv klupskog čelništva, u situaciji koja nije bila nimalo obećavajuća.

Daleko od toga. Doduše, nisu Osječani uspjeli pobjeći s pretposljednjeg mjesta, ali su ipak bodovno sustigli Istru i opasno se primaknuli Slaven Belupu i Interu koji su im u kasno ljeto i ranu jesen bili značajno odmaknuli. Zato posebno spominjem Zekića, budući da je uspio promijeniti krvnu sliku igrača na terenu, pa su se od onih preplašenih „janjaca“ preobrazili u momčad koja unaprijed nikome neće priznati da je bolja. A takav pristup želimo vidjeti i u preostalim ogledima u kojima će Osijek tražiti, i to što prije, bijeg i uplovljavanje u mirniju zonu.

Zekićev trenerski gen je neupitan. On je to naznačio na klupi moldavskog Sherifa gdje je radio u sasvim drugačijim okolnostima od ovih osječkih, ali je spremno prihvatio i ovaj izazov, znajući da može biti i pukovnik, ali i pokojnik u svom matičnom klubu. Iz sadašnjeg kadra crpi gotovo sve ono što objektivno može, a to ipak ponajviše ovisi o onima koji nastupaju za prvoligaša s Drave, kako usvajaju njegove zahtjeve i koliko su ih spremni i umješni sprovesti na travnjaku. Nije to bilo uopće  loše, posebice protiv Hajduka i Rijeke u Gradskom vrtu ili pak Splita u Parku mladeži. Dokaz je to da Osijek ima „štofa“ za nešto više od trenutne pozicije koja zasad vodi u kvalifikacije za očuvanje prvoligaškog statusa.

Zato su ove zimske pripreme od velike važnosti jer će ih Zekić prvi puta odraditi s bijelo-plavima i stvarati bazu i temelje za njihovu izvjesniju budućnost u HNL-u. Kojoj se ne samo nadamo, nego u nju i vjerujemo.