Nekadašnji je kapetan Osijeka jedini u klupskoj povijesti podigao pobjednički trofej, osvojen 1999. u Kupu Hrvatske

Trener Pionira II (U-14) Nogometnog kluba Osijek, Stjepan Vranješ (1971.) u Gradskom vrtu s djecom radi od 2008. Godine. Tada ga je nekadašnji suigrač Miroslav Žitnjak nagovorio da se prihvati posla u Školi nogometa, iako Stipe, kako sam kaže, prethodno o tomu uopće nije razmišljao. Danas je sretan što svoja dragocjena igračka iskustva može prenijeti na mlađe kategorije bijelo-plavih.

- Najljepše je raditi s klincima. U generaciji koju vodim sigurno će biti onih koji će jednoga dana zaigrati za seniorsku momčad i do kraja razviti svoj potencijal, pričao nam je poznati izdanak josipovačke nogometne dinastije Vranješ.

Zanimljivo je istaknuti da Stjepanov sin Domagoj igra u juniorima našeg prvoligaša, ali mu sigurno neće biti lako izgraditi karijeru poput očeve. Naime, Stjepan Vranješ je bio ne samo standardni prvotimac, nego i šef u svlačionici, pa je brzo ponio i kapetansku vrpcu. Sjeća se svoga debija u seniorskom sastavu, još za vrijeme bivše države...

- Mislim da je bila 1990., igrali smo s rumunjskim Sportulom u Intertoto kupu, a trener Ivica Grnja dao mi je priliku. Potom sam otišao u JNA iz koje sam pobjegao uoči početka Domovinskog rata i stavio se na raspolaganje Zboru narodne garde. U HNL-u sam zaigrao već od prve sezone '92 i skupilo se dosta utakmica do '99 kada sam otišao u izraelski Maccabi Netanya.

Prisjeća se Stipe kako je Osijek imao odličnu momčad koja je bila u stanju svakome pomrsiti račune. Uostalom, njegova je generacija 1999. godine osvojila Kup Hrvatske, a upravo je on podigao pobjednički pokal.

- Pamtim i premijerne oglede u Kupu UEFA protiv Slovana iz Bratislave, kasnije i dvoboje s belgijskim Anderlechtom kojega smo zamalo eliminirali iako su bili veliki favoriti. Tadašnji Osijek zaista je bio igrački moćan i samo nam je nedostajao jedan „španer“ tipa Bjelice da napravimo i veći iskorak.

Vranješ je četiri lijepe godine proveo u Izraelu gdje je 2003. i završio igračku karijeru:

- Veže me ugodne uspomene za to vrijeme, a operacija križnih ligamenata uvjetovala je povlačenje s travnjaka, iako sam karijeru želio okončati u Osijeku. Prestao sam u 32. godini, a da nije bilo teže ozljede, sigurno bih barem još poneku sezonu odigrao u svom matičnom klubu, rekao nam je nekadašnji kapetan Osijeka.