Zasigurno već znate da je Osijek samo u tri navrata u svojoj povijesti uspio svladati Dinamo u Maksimiru. Prvi puta je to bilo u travnju 1989. kada je dvostruki strijelac bio Davor Šuker (prije nego li je prešao u redove Modrih), a na drugu pobjedu Bijelo-plavi su čekali do rujna 2000. Tada je pobjedonosni pogodak za 1:0 postigao Damir Vuica i morali smo čekati punih 16 godina da bi se isti rezultat ponovio na maksimirskom travnjaku...

Nadalje, znate li da je Osijek prošle sezone, u 36 odigranih prvenstvenih kola, ukupno ostvario sedam pobjeda? Za usporedbu, u samo osam odigranih susreta tijekom ove sezone Osječani su šest puta uspjeli svladati svoje protivnike i već se u prvoj polovici rujna sasvim približili spomenutoj brojci iz prošle natjecateljske godine. Je li to itko mogao očekivati? Iskreno, sumnjamo da su navijači bili baš toliki optimisti, bez obzira na sve ono pozitivno što se u zadnje vrijeme događalo u Gradskom vrtu.

Nema više pretjeranog respekta

Zbog svega toga, pobjeda u derbiju snažno je odjeknula, ne samo u našem gradu. Osječani su tema puno širih nogometnih razgovora jer za mnoge je Zekićeva momčad ipak prilično veliko iznenađenje. Nisu samo bodovi u pitanju, nego i taj stav i pristup našeg prvoligaša da se svakoga može pobijediti i baš na svakom terenu – osvajati bodove. To je nešto sasvim novo za Bijelo-plave. Više nema pretjeranog respekta ni prema prvaku, na njegovom Maksimiru. Ne gubi se, kako se to nekada podrugljivo znalo reći, čim se napusti Osječko-baranjska županija i krene u goste nekome od papirnatih favorita, pa i kod onih, objektivno slabijih...

A posebna je priča ovih pet uzastopnih gostujućih pobjeda. To je nešto, što se ne pamti ne samo u klupskoj povijesti, to svakako, nego i u HNL-u općenito. Čak i u svojim najboljim danima, Dinamo je teško uspio spojiti baš pet u nizu, bez ijednog izgubljenog boda. Stoga nije pretenciozno iznova napisati – ova generacija NK Osijeka ispisuje posebno lijepe stranice klupske povijesti.