Najuvjerljivije pobjede Bijelo-plavi su ostvarili tijekom 1995., 2010. i 2012., kada su zabijali po tri gola, a nisu primili nijedan.

Zaprešićani su do sada ugostili Bijelo-plave 21 puta na svom terenu, a statistika je pritom na strani Osječana. Oni su devet susreta riješili u svoju korist, dok je po šest dvoboja završilo neriješenim rezultatom i pobjedom Žuto-plavih. Najbolje partije Osijek je pružao u razdoblju od 1994. do 2010. kada je u deset uzastopnih utakmica uspio ostvariti pozitivan krajnji ishod.

Pritom treba napomenuti da je Inker (kasnije je ime promijenjeno u Inter) ispadao iz Prve HNL, što mu se događalo i kasnije, što je i prorijedilo broj međusbnih ogleda. U tri navrata naš je prvoligaš na ovom gostovanju slavio s 3:0, a bilo je to 1995., 2010. i 2012. godine. Ovaj puta ćemo se prisjetiti susreta iz listopada ’95.,, kada je na tribinama bilo oko 900 gledatelja. Pogotke za goste postigli su Krpan u 9., Vukoja u 18. i Beširević u 68. minuti. 

Pogodak i sa igračem manje

Osječane je s klupe vodio Ante Čačić i možemo reći da je njegova momčad igrala vrlo dopadljivo i efikasno. Inker joj se nije mogao ravnopravno suprotstaviti, pa je pobjednik praktički bio odlučen već nakon prvog poluvremena. Tračak nade za domaćina pojavio se u 54. minuti kada je zbog dva žuta kartona isključen Beljan.

Međutim, Inkerovci ne samo da nisu uspjeli vratiti rezultatsku neizvjesnost, nego su primili i treći pogodak. Osijek je igrao u sastavu: Malovan, Beljan, S. Vranješ, Zgrablić, I. Šimunec, Ergović, Rupnik, Popescu (’76. Kulešević), Beširević (’82. Sunara), Vukoja i Krpan (’79. Pinter). Trener Zaprešićana bio je Miroslav Orsag koji je na travnjak izveo sljedeću postavu: Bronić, Nekret-Katić, Pavić, Ašanin (’26. Pinjo), Ferenčina, Kordić, T. Vuković (’46. Pavlek), Brlek, D. Filipović, Šabić i Žitković.