Šteta, to je najčešće izgovorena riječ u osječkom taboru nakon gostovanja na Rujevici. Šteta što lopta barem jednom nije završila u mreži domaćina koji ipak može biti zadovoljniji remijem, što su njegovi nogometaši pokazali i u završnim minutama na terenu, čuvajući tih 0:0. Ne kažemo da je podjela bodova nerealan ishod, bilo je prilika na obje strane, no stekli smo dojam da mi možemo više žaliti za propuštenim nego Rijeka. Situacija za postizanje gola je bilo sasvim dovoljno, pet-šest onih u kojima se moglo doći do pogotka, ali ga nažalost nismo dočekali. Najbolje su bile dvije Piljeve, zatim „zicer“ Miereza i Boharova šansa, međutim, naši igrači nisu uspjevali loptu usmjeriti na pravo mjesto, pa je izostala pobjeda.

Izostao završni čin

Što se same igre tiče, Osijek je opet bio na vrlo dobro razini, a kako su i Riječani pružili sve od sebe, ovo je još jedan derbi koji može dobiti visoku ocjenu. Bjelica je od svojih igrača tražio i dobio agresivnost i odlučnost čim je lopta krenula s centra, pa je već u početnih 15-ak minuta bilo u više navrata opasno pred vratima Nevistića. Kasnije su Riječani uspostavili ravnotežu i preuzeli nešto veći posjed lopte, pokušali ponekim udarcem, ali nije Ivušić bio na nekakvoj ozbiljnijoj kušnji. Prateći sve s tribine imali smo dojam da rezultat neće ostati nepromijenjen jer se učestalo nešto pokušavalo, na sve moguće načine. I preko krilnih pozicija i kroz sredinu, otvarajući prostor na suparničkoj polovici ili kroz protunapade, ali završnog čina ipak nije bilo. Naravno da je i Rijeka morala doći do neke svoje izglednije prilike, a najbolja je svakako bila kazneni udarac kojemu je, moramo to naglasiti, prethodio prekršaj nad Mierezom na drugoj strani terena. Dakle, umjesto dosuđenog slobodnog udarca za Bijelo-plave na tridesetak metara od Nevistića, u kontri je domaćin dobio mogućnost zabiti s bijele točke. Ivušić je sjajno obranio Murićev udarac i još jednom potvrdio kakvu kvalitetu imamo na vratarskoj poziciji…

Već sada na rekordnom broju bodova

Bod na Rujevici, općenito gledajući, ne može biti loš ishod i teško je nakon njega iskazati nekakvo razočaranje. Jasno je da nam je i žao i krivo što smo ostali bez preostalog bodovnog plijena koji nam je bio itekako potreban u našoj borbi za najviše ciljeve, ali smo ipak ostali zamalo „kratki“. Nemamo baš sreće ni sa izostancima važnih igrača jer, bez obzira što to naš trener ne spominje, ipak nije lako nadomjestiti kvalitetu i značaj za našu igru standardnih prvotimaca poput reprezentativaca Kleinheislera i Žapera, dakako i uvijek upotrebljivog Miloša… Imajući u vidu da su u „outu“ Brlek, Topčagić, Ndockyt, Grezda i Caro, moramo zaključiti da stručni stožer izvlači maksimum iz aktualnog kadra. A Osijek je već sada na rekordnom broju bodova (67) u svojoj prvoligaškoj povijesti. I nije za nas prvenstveno završeno utakmicom u Rijeci, to ni od koga u osječkim redovima nećete čuti. Ostaje nam još pet kola, tek tada ćemo podvući crtu u svojoj najuspješnijoj ligaškoj sezoni.